opsjednutost (foto:cure.ba)
Bez obzira na nedostatak loše namjere, većina ih stvara toliko destruktivnu atmosferu da će se osobe s kojima provode dosta vremena prije ili kasnije ozbiljno pobuniti.
Opsjednutost kontrolom je najčešće posljedica strahova i tjeskobe iz djetinjstva, zbog čega se javlja osjećaj nepovjerenja kako u sebe i svoje sposobnosti, tako i u druge ljude i njihove sposobnosti. Djeca koju su odgajali kontrol-frikovi često i sami postaju takvi, a pretjeranu potrebu za kontrolom imat će djeca autoritarnih i prestrogih roditelja, kao i onih koji djeci ne daju slobodu da griješe i uče na svojim greškama.
Na prvi pogled apsurdno, a zapravo logično – potreba za kontrolom je posljedica slabog samopouzdanja i nesigurnosti, zbog čega mislimo da ništa u svom životu ne kontroliramo i da se ni na koga ne možemo oslonit te da će sve otići kvragu ako kontrolu pustimo iz ruku i damo je nekom drugom. Kontrol-frikovi (engleski control-freak) redovito su perfekcionisti, skloni sitničarenju, koji uglavnom razmišljaju negativno i opažaju samo loše stvari, zbog čega ničim nisu zadovoljni i prečesto kritiziraju ljude. Ne trebamo završiti psihologiju da bismo zaključili kako najveću štetu kontrol-frik može napraviti kao roditelj te kao šef/vođa na poslu ili u drugoj zajednici u kojoj ljudi provode dosta vremena zajedno.
Ako pokušate razgovarati s kontrol-frikom, najčešće će biti začuđen/a svime što čuje o svom ponašanju, a najčešće opravdanje će biti – ne tražim od drugih ni blizu onoliko koliko tražim od sebe. Pritom takva osoba ne shvaća da to kako se ponaša prema samoj sebi nikako ne može biti opravdanje za to kako se ponaša prema drugima, a čak i da samo od sebe očekuje da sve uvijek napravi najbolje i da nikad ništa drugima ne prigovori, po govoru tijela i ponašanju kontro-frika će se uvijek iz aviona vidjeti da nikad niko ništa ne radi dobro, barem ne toliko dobro koliko to može sam kontrol-frik. To je ujedno i razlog zašto kontrol-frikovi oko sebe šire neprijateljstvo i nervozu.
Stepen kontrole može jako varirati, od toga da se djeca zezaju na račun kritične mame koja mora ‘baciti oko’ na to kako je soba pospremljena i je li zadaća dobro napisana (i pritom malkice prigovoriti) pa sve do opsjednutosti kontrolom koja spada u asocijativne poremećaje ličnosti. Naime, kontrol-frikovi su uvjereni kako pomažu ljudima koje vole da postanu bolji, samostalniji i sigurniji, u najboljoj namjeri im ukazujući na nedostatke, a događa se upravo suprotno – stvaraju nesigurne i nesamostalne osobe slabog samopoštovanja i samopouzdanja.
Perfekcionizam, (samo)kritičnost i (samo)kažnjavanje djelomično su i stvar naše kulture pa se nerijetko događa da kontrol-frikovi budu najprije opaženi kao pozitivni primjeri predanih radnika i brižnih roditelja, da bismo tek kasnije uvidjeli njihovu problematičnost… Zna se dogoditi da članovi porodice ili oni koji su na poslu podređeni kontrol-friku posjete psihologa ili psihijatra s namjerom da saznaju šta s njima samima nije u redu i zašto nikad ništa ne čine dobro. Čak i kad im stručnjak objasni kako su žrtve kontrol-frika te da bi se neko drugi trebao liječiti, teško im je odmah u to povjerovati.
Ako mislite da pretjerujemo, pažljivije pogledajte kako se ponašaju roditelji izrazito nesigurne i nesamostalne djece – vrlo često ćete ih prepoznati kao one koji se ističu po brižnosti. Sasvim je logično da se nesigurnost i nesamostalnost podjednako rađa kod djece o kojoj roditelji ne vode brigu i ne daju im pozitivne primjere, kao i kod djece koju roditelji pretjerano štite, kontroliraju i prekomjerno upravljaju njihovim životima.
Ono što svakako treba reći je da tipični kontrol-frik misli kako sve radi zbog brige i ljubavi prema bližnjima/saradnicima, a u stvari sve radi zbog sebe i svoje nesigurnosti. Dakle, oni su nesvjesni manipulatori koji svoje razloge svima drugima pa i samima sebi prikazuju kao brigu za druge.
U opisu pravog kontrol-frika definitivno nismo pretjerali, ali srećom pravi, tipični kontrol-frik ne sreće se baš na svakom koraku. Većina nas povremeno kontrolira ljude koje voli, posebno kad se radi o odnosu roditelj – dijete, ali to još uvijek ne znači i da smo kontrol-frikovi koji će pokvariti sve dobre odnose s drugima. Da bi se moglo reći kako ste pravi kontrol-frik, obrazac ponašanja mora se ponavljati u većini vaših bliskih odnosa, kao i svaki put kad ste izloženi pojačanom stresu te u odnosima koji nisu bliski, ali u kojima provodite puno vremena (npr. s kolegama na poslu, i to bez obzira jeste li tamo šef ili nižerangirani), piše Tportal.
Kandidat ste za kontrol-frika ako se prepoznate u nekoliko sljedećih situacija: previše toga morate raditi sami, ne možete se pouzdati u članove porodice, prijatelje ili poslovne saradnike, mislite kako nema ničeg lošeg u tome da od sebe i od drugih tražite više i bolje, vjerujete da ste najčešće u pravu, često govorite ljudima šta bi trebali raditi i dajete im savjete čak i kad vas to ne pitaju te mislite kako ste puni povjerenja prema ljudima, ali oni vas često razočaraju.
cure.ba
