Bubreg (foto: ilustracija)
Kako kaže, svijesna je da ideja o prodaji bubrega nije originalna i da u Srbiji i širom svijeta postoji mnogo nevoljnika koji su isto postupili, ali da drugi izlaz ne vidi.
Nije ukradeno
“Znam da je ovo očajnički potez, ali već neko vrijeme sinu i sebi ne mogu da obezbijedim golu egzistenciju. Živimo od dječijeg dodatka i njegove đačke stipendije. Jasno mi je da zdravlje mogu da stavim na kocku i da ovo nije moralan čin. Međutim, surova je istina da se u ovoj državi svašta radi kako ne bi trebalo. To što nudim na prodaju, nije ukradeno. Ako se javi onaj ko je voljan da na sto stavi 20.000 eura, bubreg će biti njegov. S tim novcem vratila bih dugove i omogućila sinu da se lakše upusti u borbu za svoj život”, odlučnim glasom kaže Jovanka i dodaje da je definitivnu odluku o prodaji organa donijela juče.
“Teško je kad se svakog jutra budite svijesni da svom djetetu možda sutra nećete imati šta da skuhate za ručak. Nemam šta, nemam kud. Nalazim se pred neprobojnim zidom. Ne ustručavam se ni najtežih fizičkih poslova, ali već neko vruheme ne mogu da ga nađem. Dosad sam njegovala starije sugrađanke, bila sezonski radnik na njivi, konobarica… Prije nego što nas je ratni vihor iz Gospića doveo u Bečej, čak sam bila i vojnik. U jednoj jedinici na ratištu sam provela godinu dana”, prebira po sjećanju Jovanka.
Izgubila muža
Da ovu ženu život nije mazio, dokazuje i činjenica da je bez muža ostala kad je bila u trećem mjesecu trudnoće.
“On se razbolio i preminuo. Iz poštovanja prema njemu, nikad se više nisam udavala. Život sam posvetila sinu. On ne odobrava moju odluku. Kaže mi da ću na ovoj način izgubiti jedino što mi je još ostalo, a to je ponos”, gorko priznaje Jovanka.
Mišljenje stručnjaka
Siromaštvo je teško iskušenje, dovoljno veliko da čovjek podlegne i pređe s druge strane zakona. Žena koja hoće da proda bubreg očigledno čini sve da ostane s ove strane zakona. U tom smislu i shvatam njen motiv. To je posljednji način da neka osoba poboljša svoj materijalni položaj, a da se ne ogriješi o svoju okolinu, objašnjava za “Kurir” Đorđe Popović, klinički psiholog Opšte bolnice u Kikindi (Srbija). On napominje da je riječ je o očajničkom potezu koji govori o nemoći, što je, kako ističe, duže vrijeme suštinska karakteristika ambijenta u kojem živimo.
kurir
