“Ponekad sam u šali znao reći, ako trebam oboliti od nečega, neka to bude karcinom prostate, jer njega dobro poznajem i imam iskustva u liječenju. To se i dogodilo. Jedino što me “zaribalo” bilo je to što je to bio jedan od najgorih tipova bolesti po malignosti. Ponašao sam se, a i danas se ponašam, kao da tu dijagnozu nemam”, kaže dr. Egidio Ćepulić koji se liječenjem karcinoma aktivno bavi punih 46 godina, piše “24sata“…
Ističe da sad već osjeća da bi “bilo dosta”, pa se u 72-oj godini priprema za zatvaranje privatne ordinacije.
Top 10 savjeta za prevenciju karcinoma:
1. Nastojte kupiti, ili unajmite 200 kvadratnih metara zemlje i uzgajajte vlastitu hranu, bez upotrebe pesticida i drugih hemikalija. Ako ne možete uložiti puno vremena i truda, potrudite se barem da uzgojite vlastitu salatu i kupusnjače, odnosno generalno povrće, kako biste imali barem osnovu zdravog obroka.
Ali, vlastiti vrt je važan i zbog kontakta sa zemljom, koja je alkalična i pozitivno nabijena. Ljudi koji žive u gradu često su nabijeni negativnom energijom zbog sukoba različite vrste, zemlja će pomoći da se ona isprazni i dovesti vas u energetski ekvilibrij.
2. Izbjegavajte direktno sunce, danas više nema spora o tome da to može biti okidač za pojavu raka kože.
3. Izbjegavajte smog, odnosno boravak ili život u jako prometnim područjima. Također, pazite da vaši vrtovi nisu preblizu prometnih cesta, udaljite ih barem stotinjak metara od ispušnih plinova automobila.
4. Izbjegavajte vodu koja je jako hlorisana. Hlor se koristi za dezinfekciju vode, odnosno za ubijanje mikroorganizama u vodi, no može biti i kancerogen.
5. Izbjegavajte meso životinja u čijem su se tovu koristili hormoni. U normalnim uslovima, pilići će u roku od 6 mjeseci narasti do težine od približno 1,2 kilograma, dok danas za 2-3 mjeseca imaju 2 kilograma ili više. Ako imate mogućnosti, hranite barem piliće sami, u prirodnom uzgoju.
6. Nemojte početi, ili prestanite pušiti. Danas nema nikakvog spora o tome da je pušenje uzrok ne samo raka pluća već i raka drugih lokalizacija (želudac, jednjak, mjehur i dr.)
7. Izbjegavajte žestoki alkohol, pogotovo kombinaciju pušenja i alkohola za koju je dokazano da može podstaći razvoj raka ušne šupljine, jednjaka ili želuca.
8. Izbjegavajte sve vrste tehničkih zračenja, od mobitela, preko sličnih uređaja, pa do releja i trafostanica u blizini. Dokazano je da u njihovoj blizini ima štetnih zračenja, iako u samoj kući na kojoj se, naprimjer, nalazi relej, nema opasnih zračenja.
9. Izbjegavajte terapiju hormonima, odnosno u slučaju da ju primate, imajte na umu da je dobro češće odlaziti na kontrolne preglede, kako bi se eventualne promjene koje mogu biti reakcija organizma na hormone, otkrile što ranije.
10. Redovni kontrolni pregledi najbolja su metoda prevencije svih oblika raka. Imajte na umu da bi svi oni s povećanim rizikom od raka takav pregled trebali obaviti barem jednom godišnje.
Šta kada neko oboli od raka?
– Nekada se za rak govorilo da je uspjeh ako pacijent poživi pet godina od postavljanja dijagnoze, Vi ste mi nekoliko puta spomenuli da imate pacijentica koje vodite 20-ak i više godina…?
Dr. Egidio Ćepulić odgovara:
“Da, ozbiljno mislim kad kažem da rak danas postaje kao hronična bolest. Jedan od primjera je jedna od mojih prvih pacijentica iz privatne prakse, prva koja je primala hemoterapiju. Tada je bila vrlo mlada žena i radila je u Badelu, kao kušačica konjaka. Nakon što je primila hemoterapiju, bila je dobro nekih 15-ak godina, ali onda je marker odjednom počeo rasti.
Obavili smo sve preglede i nisam mogao doći do toga u čemu je problem. Jedino što mi je palo na pamet jest da joj predložim da krenemo s jednim posve novim lijekom. Počela ga je piti, a marker – pada. Danas su 22 godine da je bila na prvoj hemoterapiji, a sad je već i punih 7 godina od rasta tih markera i – nema problema. To vam je pravi primjer koji govori o tome koliko su važne redovite kontrole, da se nikada ne zapustite.”
– Kako se nositi s dijagnozom karcinoma?
- Pronađite pametnog doktora, odnosno pokušajte se informisati o tome koji doktor vodi vaše liječenje i porazgovarajte s njim o tome u koje doba i kako možete komunicirati s njim kad je to potrebno. Nastojte uspostaviti povjerenje jer je to jako važno u svim fazama liječenja.
- Ne prepuštajte se skepsi, sumnji, ili dešperaciji, nastojte nastaviti sa životom kao da se ništa dramatično ne događa. Imajte na umu da ništa nije unaprijed gotovo, te da se vrijedi boriti makar i za to da dobijete nekoliko godina života. Ako je potrebno, potražite pritom pomoć psihijatra.
- Ako ste prije bolesti radili, nastojte se što prije vratiti na posao i uobičajenim aktivnostima. U radnom okruženju možete porazgovarati o tome kako ste, ali nemojte dozvoliti da vam ljudi pričaju o tome kako se “isto to” dogodilo i nekom njihovom prijatelju, ili rođaku, koji nije preživio. Tuđa bolest nije vaša i liječenje i prognoza nikad ne mogu biti jednaki.
- Ne uvodite neke velike restrikcije u prehrani, jer će vas to dovesti do toga da stalno razmišljate kako ste bolesni, pa nešto ne smijete, ili bi vam moglo pomoći. Ako stalno mislite na bolest, bit ćete u frekvenciji “ja imam karcinom” i puno teže ćete zadržati optimizam i vjeru u izlječenje.
- Izbjegavajte stres. Ponekad je porodična situacija tako stresna da je bolje udaljiti se od članova porodice koji nam rade probleme, jer ćete tako lakše zadržati svoj mir. A on vam je potreban da biste mogli usmjeriti svu svoju energiju na zdravlje i ozdravljenje.
