Institutu za javno zdravstvo RS od početka ove godine prijavljena su dva slučaja obolijevanja od velikog kašlja, zarazne bolesti za koju se smatralo da je skoro iskorijenjena, a oboljela su dva djeteta sa područja regije Zvornik.
“Radi se o sporadičnim slučajevima, koji se ne dovode u vezu s izostankom vakcinacije prema obaveznom kalendaru, jer je obuhvat vakcinacijom djece u RS vakcinom protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja (DiTePer) na zadovoljavajućem nivou”, navode u Institu za javno zdravstvo RS.
Prema mišljenju svjetskih stručnjaka, svako ko kašlje duže od dvije sedmice sa zacenjivanjem i ima nagon za povraćanjem, budi sumnju da možda ima veliki kašalj.
Bolest se prenosi preko iskašljanih kapljica oboljelog i veoma je zarazna, tako da će većina ljudi koji s oboljelim dođu u kontakt biti zaražena. Najčešće komplikacije velikog kašlja su upala pluća. Sekundarno tu su i groznica i infekcije krvi. Epileptički napadi se javljaju, ali veoma rijetko, ponekad se pojavi i hernija. Smrtni slučajevi se dešavaju u jednom od 1.000 slučajeva, najčešće kod dojenčadi. Veliki kašalj ne prolazi bez hospitalizacije, a terapija uključuje antibiotike i druge ljekarske mjere.
Branislav Lolić, banjalučki pedijatar, smatra da nevakcinacija direktno doprinosi ponovnoj pojavi takvih zaraznih bolesti.
“Baš juče sam imao priliku da pričam s čovjekom kome je nedavno sestra umrla od kazamaka, u pitanju je bila djevojčica. Pritom svaki dan imam po nekoliko roditelja koji mi govore kako ne znaju šta da rade da li da vode dijete na vakcinu ili ne”, kazao je doktor Lolić.
Prema njegovim riječima, stopa vakcinakcije ispod 80 odsto nije dobra. “Treba obavezno uzeti podatke od te oboljele djece, siguran sam da vakcinu nisu primili ili je bilo neredovno. Zbog toga sam zagovornik da ovakva situacija zahtijeva opsežnu i opštu raspravu, jer ako se vakcine daju, onda treba svi da ih primaju u suprotnom nema logike”, kaže Lolić.
Kada su u pitanju oni koji pričaju o štetnosti vakcina, Lolić ističe da su vakcinisani on, njegova kćerka i unuka i da “ne bi valjda davao svojoj djeci nešto što je loše”.
Prema podacima iz istraživanja epidemiološke grupe pri Evropskoj uniji, rađenom 2010. godine u 17 zemalja EU, naveden je podatak da od šest do osam odsto odraslih i djece godišnje ima veliki kašalj, što pokazuje da veliki kašalj kao zarazna bolest nije ostao u prošlosti.
