zaboravljanje (foto:cure.ba)
Potreba da se stvari zaboravljaju od životne je važnosti. Zaboravljanje je, doduše, neugodno i problem s kojim se gotovo svako povremeno suočava. S druge strane, zaboravljanje je isto tako jedna vrsta vještine.
Pamćenje funkcioniše dobro zbog toga što su prethodno suvišne ili manje važne informacije bile izbačene iz sistema, piše časopis Wunderwelt Wissen (Čudesni svijet znanja) u svom izdanju za januar. Kad bi nam bilo nemoguće da nešto zaboravimo, pohranjena sjećanja bi preplavila naš život, učenje bi postalo gotovo nemoguće, a mozak bi u ogromnoj mjeri bio preopterećen.
Protiv depresije
Naučnici sve više razotkrivaju hemijske procese u mozgu do kojih dolazi tokom zaboravljanja. Nije mali broj stručnjaka kojima je cilj istraživanja da otkriju lijek koji će omogućiti zaboravljanje. Tržište za to svakako postoji.
Sve više ljudi pati od anksioznih poremećaja. Prirodne katastrofe, padovi aviona, ratovi ili teroristički napadi neki su od primjera koji izazivaju anksioznost i nakon kojih broj onih koji pate od posttraumatskih poremećaja doslovno eksplodira.
Do sada su se rješenja u ovakvim slučajevima tražila u dugim razgovorima ili u terapiji tokom koje se pogođena osoba suočava sa svojim problemom. Te metode nisu uvijek uspješne a ponekada i predugo traju. Otuda se psiholozi nadaju da bi u budućnosti mogli da koriste lijekove protiv neželjenih sjećanja.
Protivnici ovih ideja imaju isto tako jake argumente. Oni strahuju da će neprijatna sjećanja upotrebom lijekova biti jednostavno potisnuta ali da će i dalje ostati negdje zabilježena u našem mozgu, te da bi kasnije mogla ponovno da se vrate.
cure.ba