Vaginalne infekcije među najčešćim su ginekološkim problemima zato što se mogu pojaviti zbog brojnih uzroka:
1. Pada imuniteta zbog neke bolesti ili stresa
2. Prehrane koja sadrži previše rafiniranih ugljikohidrata (npr. slatkiša i proizvoda od bijelog brašna)
3. Pretjerane uporabe sredstava za intimnu njegu
4. Čestog kupanja u bazenu
5. Višednevnog korištenja tampona
6. Vaginalne infekcije mogu biti posljedica terapije antibioticima, a česte su i u trudnoći
U spomenutim slučajevima dolazi do promjene prirodne kiselosti (pH) rodnice i smanjuje se broj dobrih, zaštitnih bakterija u rodnici, što omogućuje razmnožavanje štetnih mikroba. Najčešći uzročnici vaginalnih infekcija su gljivice, bakterije i jednostanični organizam Trichomonas vaginalis, piše “Zadovoljna“.
“‘Gljivične i bakterijske vaginalne infekcije podjednako vrlo učestale, ali su bakterijske opasnije'”
Gljivične infekcije najčešće su uzrokovane gljivicom Candida albicans, koja je inače uobičajeni stanovnik ljudskog tijela i ne uzrokuje tegobe ako je prisutna u manjem broju. Candida neće izazvati vaginalne infekcije ako rodnica ima uravnoteženu floru, odnosno ako u njoj prevladava dobra bakterija koja proizvodi mliječnu kiselinu i održava normalni pH (kiselost) rodnice oko 4,5.
Kada su štetni mikroorganizmi u manjini, žene imaju normalan bjelkasti iscjedak, gotovo bez mirisa, koji malo varira u količini i konzistenciji ovisno o fazi ciklusa i životnoj dobi. No, ako se Candida počne pretjerano razmnožavati, tipičan simptom je svrbež, a obično ga prati crvenilo stidnice i pojačani iscjedak koji se najčešće opisuje kao grudičast ili sirast, objašnjava dr. Silva Babić.
Kako liječiti gljivice?
Gljivičnu infekciju treba liječiti kako bi se smanjila količina gljivica i obnovila vaginalna flora. Ovisno o preporuci ginekologa, u razdoblju od tri do sedam dana treba primjenjivati vaginalete navečer, a preko dana nanositi kremu izvana.
Treba se suzdržati od spolnih odnosa da ne bi dodatno iritirali sluznicu. Nakon te osnovne terapije, svakako treba dulje vrijeme uzimati vaginalne pripravke s probioticima kako bi se uravnotežila vaginalna flora, preporučuje ginekologinja.
“‘Među bakterijskim infekcijama učestala je vaginoza – dugoročni poremećaj pH (kiselosti) rodnice kada nad dobrim bakterijama prevladaju one koje uzrokuju tegobe'”
Dr. Silva Babić kaže da su gljivične i bakterijske vaginalne infekcije podjednako vrlo učestale, ali su bakterijske opasnije.
Kako liječiti bakterije?
Bakterijske infekcije nerijetko nemaju izražene simptome, pa žene ni ne znaju da imaju infekciju. One se većinom otkrivaju pretragama kao što su cervikalni brisevi i papa test. Zato je vrlo važno ići na redovite ginekološke kontrole i nastojati živjeti zdravo, što svakako podrazumijeva prehranu sa što više prirodnih, a što manje industrijski prerađenih (rafiniranih) namirnica.
Među bakterijskim infekcijama učestala je vaginoza – dugoročni poremećaj pH (kiselosti) rodnice kada nad dobrim bakterijama prevladaju one koje uzrokuju tegobe, a među njima je najčešća Gardnerella vaginalis. Tipični simptom je obilniji, bijeli, kremasti vaginalni iscjedak, često s neugodnim “ribljim“ mirisom, ponekad uz blaži svrbež ili peckanje. Terapija se svodi na dugoročnu primjenu probiotika, uz tek povremene i kratkotrajne kure antibiotika, kaže dr. Silva Babić.
Neke bakterijske infekcije su spolno prenosive, npr. gonoreja, ureaplazma, mikoplazma, klamidija. Te infekcije mogu, ali i ne moraju izazvati pojačani žućkasti iscjedak i osjećaj pečenja.
Ureaplazma i mikoplazma mogu izazvati smetnje pri mokrenju, ali i povećati rizik od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda.
Klamidija izaziva upalu vrata maternice što je “plodno tlo“ za HPV (infekciju humanim papiloma virusom), a također može izazvati upalu jajovoda, što je najčešći razlog vanmaternične trudnoće (u slučaju djelomično začepljenih jajovoda) ili onemogućenog zanošenja prirodnim putem (kod kompletno začepljenih jajovoda), navodi ginekologinja.
“‘Bakterijske infekcije nerijetko nemaju izražene simptome, pa žene ni ne znaju da imaju infekciju'”
Budući da su klamidija, ureaplazma i mikoplazma spolno prenosive, i u muškaraca izazivaju upale u spolnom i mokraćnom sustavu, uvijek se trebaju liječiti oba partnera. Obično se primjenjuju antibiotici u tabletama, paralelno s vaginaletama.
Nakon terapije obavezno treba prekontrolirati mikrobiološke nalaze, jer samo provedena terapija nije jamstvo izlječenja, napominje dr. Silva Babić, dodajući da se žene i njihovi partneri ne smiju sami “liječiti“ bez savjetovanja sa stručnjakom. Tako se najčešće stvara začarani krug u kojemu se infekcije ponavljaju.
Kako spriječiti pojavu gljivica i bakterija?
Žene koje su sklonije vaginalnim infekcijama trebale bi održavati pH rodnice povremenom primjenom probiotskih vaginaleta, izbjegavanjem rafiniranih ugljikohidrata, izbjegavanjem kupanja u bazenu te primjenom mehaničke zaštite (kondoma) pri spolnim odnosima. Također bi trebalo izbjegavati uporabu tampona i ne pretjerivati sa sredstvima za intimnu njegu.
U intimnoj njezi nipošto se ne smije rodnicu ispirati vodom ili raznim preparatima (to se radi samo u iznimnim slučajevima, u sklopu neke terapije) jer se time narušava pH rodnice. Ako se moraju uzimati antibiotici, treba već tijekom same terapije započeti i s primjenom vaginaleta s probioticima, da se lakše održi normalna flora rodnice, ističe dr. Silva Babić.
Za prevenciju i terapiju vaginalnih infekcija, po preporuci ginekologa mogu se upotrebljavati i pripravci na biljnoj bazi, npr. vaginalete s kantarionovim uljem, čajevcem, kokosovim uljem, ekstraktom češnjaka.
Na internetu se često može naići na savjete o “namakanju“ tampona u eterična ulja, ali to nema smisla jer tampon većinom duboko upije ulje, a uz to se dugotrajnim stajanjem tampona u rodnici stvara “hranilište“ za bakterije, napominje ginekologinja.
