Kako nam kaže, nikad ne mora sići u civilizaciju, jer sam proizvodi sve što mu je potrebno za život. Ramiz i njegova supruga Zemina bave se uzgojem koza, pčelarstvom, proizvodnjom riblje mlađi, a sadili su i duhan i dinje, piše “Avaz“…
“Kada smo tek stigli, spavali smo neko vrijeme u kombiju. Ništa nam nije smetalo s obzirom na to da smo bili oduševljeni prirodom, planinskim potocima, šumom…”, prisjeća se Ramiz.
Malo carstvo
Danas žive u maloj kolibi s improviziranim krovom. Kako nam kažu, ljudi su siromašni u duši, a ono što su oni stekli zahvaljujući svom radu, smatraju malim carstvom, dok duhovno zadovoljstvo koje posjeduju, nema cijenu.
Priprema ribnjaka za uzgoj mlađi
Fenjeri, svijeće, sijalice na akumulator, stari tranzistor i vrata koja “zaključavaju” ekserom, najbolje oslikavaju ambijent u kome žive, nasmijani i ispunjeni.
“Imamo sve što nam je potrebno. Slušamo radio i vijesti, da smo u toku s dešavanjima. Nemamo previše vremena za ležanje s obzirom na to da znam raditi i do 16 sati dnevno”, govori Ramiz, pun snage, radnog elana i zdravlja.
Do Ramizove kolibe ovih dana može se doći isključivo terencem sa pogonom na sva četiri točka. Put zatrpan snijegom najbolje svjedoči koliko ih ljudi posjećuju i koliko oni idu bilo gdje.
U šumu ide po drva
“Rijetko nam ko dođe. Ljeti i nekako, a zimi baš rijetko ko da dođe. Temperature znaju biti i -30 stepeni, ali mi smo na to navikli”, govori Ramiz.
Zemina ističe da ne žali što život provodi u divljini, na obroncima Vlašića. Navikla je, kako kaže, s godinama i ponovo bi izabrala isto.
“Ne bih se mijenjala ni za šta na svijetu. Lijepo nam je ovdje, imamo sve što poželimo. Ja ne radim koliko moj suprug, ali se trudim voditi brigu o kući, kozama, voćnjaku”, govori Zemina dok sa mnogo ljubavi plete priglavke za svog supruga.
Budući da su zatrpani snijegom, Ramizovi poslovi su nešto manjeg obima nego kada okopni.
Tako ovih dana Robinzon Kruso s Vlašića, kako ga mnogi zovu, osim što priprema ogrjev i brine se o kozama, priprema i ribnjake za uzgoj mlađi potočne pastrmke, koju ponosno pokazuje.
Pravi specijalitet
“Uzgajam nekoliko vrsta potočne pastrmke. Svrate mi lovci ili planinari, njih obavezno počastim ribom koju pripremam prema svojim pravilima. Kažu da je pravi specijalitet”, govori on.
I dok mnogi misle da im je život monoton, naši domaćini ističu da svako sebi treba znati učiniti život interesantnim.
Zemina i Ramiz pred svojim domom
“Ja sam nezavistan, to mnogo u životu znači. Odlučio sam imati svoj život, po svojoj mjeri i pravilima. I ovog rahatluka nigdje nema. Priznajem, sve što radim, radim sporije da bi mi i život sporije prolazio, a to najbolje govori koliko mi je ovdje lijepo”, kaže na kraju razgovora Ramiz Paloš.
Ne znaju za bolest
Svjež zrak i domaća hrana doprinijeli su tome da imunitet supružnika Paloš ne poklekne na minusima.
“Nekada davno supruga je bila malo bolesna, prehladila se. Ali, u posljednjih nekoliko godina, ne pamtim da je neko od nas pao na postelju”, govori Ramiz.
Poseban recept
Njihovu trpezu čine domaća jela. Sami melju žito za hljeb, kukuruz za puru. Ramiz nam je otkrio recept za svoje specijalno jelo nakon kojeg se osjeća kao tek rođen.
“Moj specijalitet su divlje jagode pomiješane s kozijim mlijekom. Tome još dodam domaći med, a onda to jedem tri mjeseca”, govori on.
