Odgovor na ovo pitanje Blic.rs potražio je kod lingvista. Ovo je njihov stručni stav…
Žena, prije svega, treba da je majka i supruga
Ako obratimo pažnju, primijetićemo da je u našem jeziku mnogo više uvredljivih naziva za žene nego za muškarce. Čini se da je naš narod imao više mašte kada je trebalo naći riječ koja će slikovito opisati nešto negativno o ženskom rodu nego o glavi porodice.
A zašto je to tako? Odgovor se krije u duboko ukorijenjenom patrijarhalnom stavu prema ženi: ona je, prije svega, majka i supruga koja treba da čuva porodično ognjište, a ne da se petlja tamo gde joj nije mjesto, u taj veliki, ozbiljni muški svijet.
– Naslijeđen patrijarhalni model dugo živi u jeziku jer se društvo uvijek brže mijenja nego jezik, koji u sebi ostavlja obrise nekada prevaziđenih društvenih odnosa – kaže Ranko Bugarski, lingvista i redovni profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Zato ne čudi što su mogućnosti za tvorbu ženskih pejorativa u našem jeziku neiscrpne, kaže Jovana Jovanović, doktorand Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
– Naši svakodnevni razgovori vrve od raznih -etina (na primjer, ženetina, babetina, tetketina), zatim -ura (devojčura, seljančura), -urača (ženturača), -urina (baburina, devojčurina) – kaže Jovana Jovanović.
Takođe, nastavlja sagovornica Blica, u pogrdnom imenovanju žena brojni su i nazivi za ženke životinja, kao i augmentativni oblici izvedeni od njih. Tako glupu i ograničenu žensku osobu možemo nazvati guskom ili gusketinom, ćurkom ili ćurketinom; lijena, troma, nezgrapna žena u jeziku je nerijetko krava ili kravetina; za zlu, opasnu ženu gadne naravi često kažemo da je zmija ili zmijurina, dok ćemo debelu ženu u srpskom jeziku prozvati krmačom ili krmačetinom.
Ako nije čedna i nježna, onda je udavača i opajdara
Budući da prema stereotipima ženu treba da odlikuju ljepota, nježnost i čednost, svako odstupanje od tog modela ocjenjuje se kao nepoželjno.
Ono što se posebno izdvaja jeste negativan stav kolektiva prema ženama čija je velika preokupacija udaja. Imenica udavača je prema definiciji neutralnog značenja: „djevojka koja je stasala za udaju“, ali njome se često sugeriše prezriv odnos govornika prema ženama koje udajom nastoje da obezbijede povoljan društveni status i ostvare kakvu materijalnu korist.
– Nerijetko se u jeziku dovode u pit”Rečnik srpskoga jezika” bilježi pejorativ vrtirepka, u značenju „vetropirasta, nestalna ženska osoba“. Ženu ili djevojku suviše slobodnog ponašanja, lakog morala, koketu, prema “Rečniku Matice srpske”, nazivamo i namigušom, kaćiperkom. Nemoralna ženska osoba često se u jeziku naziva i opajdarom. Koliko je ženski moral podložan kolektivnoj kritici pokazuje i oblik profuknjača, kaže sagovornica Blica.
Posebno su zanimljivi oni pejorativi izvedeni upravo od imenice žena. Rječnik SANU registruje pejorativ ženska, u značenju „javna žena“, to jest „ženska osoba koja se prodaje za novac, prostitutka, bludnica, razvratnica“. Danas je tako u upotrebi posebno frekventna imenica sponzoruša – žena niskog morala, koja stupa u intimne odnose sa muškarcem radi materijalne koristi.
Slab i plašljiv muškarac je – žena
Patrijarhalna zajednica ženu tradicionalno vrednuje prevashodno kroz ulogu majke, te su žene bez poroda, nažalost, obilježene, ne samo na socijalnom već i na leksičkom planu. Otuda jalovica, nerotka, nerotkinja, neroduša, štirka, ali i veliki broj reči i izraza koji se upotrebljavaju za neudate žene: usidjelica, babadevojka, stara cura, stara frajla…
– Tu je i jedna neobična imenica koja se figurativno, sa izrazitom nijansom prezrenja i pejoracije, upotrebljava za – muškarce. Posredi je, ni manje ni više, imenica žena.
U velikom Akademijinom tezaurusnom rečniku stoji i sljedeće: 4. fig. prezr. a. „plašljiv čovjek, kukavica, strašljivac, slabić“ – zaključuje Jovana Jovanović.
