Ilustracija (Foto: arhiva)
– U Kanadu sam došla prije nepunih godinu i pol dana, točnije u svibnju 2015. godine Bio je to jedan veliki korak u mom životu, s obzirom na to da je ovo bilo jedno „drukčije“ putovanje. I pri tom ne mislim samo na destinaciju. Nakon što sam sa svojim suprugom Mattom uplovila u bračnu luku u predivnoj crkvi sv. Jeronima u Slanom, nekoliko dana nakon slavlja i vjenčanja promijenila sam sve – klimu, okruženje, kontinent! Do sada sam uvijek putovala svijetom, ali uvijek se vraćala „doma“ u Mostar, a sada je bilo vrijeme za jednu drukčiju životnu avanturu i putovanje. Suprug i ja odlučili smo se za Kanadu, njegovu rodnu zemlju, a onda tko zna – barem su nam danas otvorene sve mogućnosti. Sa zimom su me svi isprepadali, no uz dobru odjeću, nema straha. Zime jesu hladne, i za naše pojmove prehladne, no zime su ovdje suhe – tako da ne ‘uvuče se vlaga u kosti’ kao kod nas, kada je uglavnom hladnije i kišovito, i nema bure.
• Usporedite nam malo BiH i Kanadu kada je u pitanju – zemlja, ali i ljudi. Ima li sličnosti s našim okruženjem… mentalitetom? Nedostaju li Vam Mostar i hercegovačko sunce?
– Što se tiče sličnosti, osim predivnih prirodnih ljepota koje i Bosna i Hercegovina i Kanada dijele, nema puno zajedničnih točaka. Što bi se reklo, drukčiji svijet. Ovdje ćete naći ljude iz svih dijelova svijeta, što su tu već naraštajima, ili su doselili nedavno. Kanađani su (pre)srdačni, na samome početku sam to smatrala i iritantnim. Svi i na svakom koraku bili su ljubazni, pa sam ispočetka mislila da se pretvaraju i pretjeruju, jer nisam mogla naići ni na koga „namrgođenog“ , svi ti se javljaju na ulici sa smiješkom, svi ti se ispričavaju; ali su i jako zaposleni, život je jako brz, i svakako, dobro isplaniran. Ukoliko nije tako, naravno, naići ćeš na dosta poteškoća koje donose veliki gradovi. Mi, u Hercegovini, smo navikli na ispijanje kava dugo ujutro pa i u kasnije popodne, navikli smo na ležerniji i opušteniji život, na to da nam je sve n dohvat ruke, i u pet minuta blizu, te na uzrečicu – ma nema veze – sutra ćemo ako nam se nešto ne da! Što nije loše –ali samo povremeno. Ovdje, pak, toga nema.
• Što trenutačno radite, kada je profesionalna karijera u pitanju, imate li zahtjevnih projekata? Je li Vam se teško bilo uklopiti, kako Kanađani gledaju na ‘strance’? Jeste li za nove angažmane bila na audicijama ili…?
– Kad sam tek došla, dobila sam odmah prigodu pjevati u bendu koji je nastupao svake srijede u jednom vinskom clubu, tako da sam s tim krenula. Prijavila sam se na audiciju i – prošla. Naravno, nisam odmah mogla aplicirati na sve poslove, jer sam čekala ‘papire’, no nakon što sam postala građanka Kanade, aplicirala sam na poslove na kojima sam već radila. Kanađani jako puno gledaju na iskustvo, i što ste dosad radili. Ako ste radnik, za to ćete biti nagrađeni, no za „zezanciju“ nema previše prostora. Ove godine sam, prvi put iz Kanade, organizirala i naš već tradicionalni petodnevni zabavni program na Mostarkom sajmu, i ovim putem zahvaljujem gđi Dalfini, Mirjani i Valeriji, damama koje vode Sajam, i koje su mi ukazale povjerenje i ovu, 10. godinu zaredom.
Trenutačno sam dio tima Panache Managementa, agencije koja zastupa modele, glumce i organizira evente, kako u Kanadi, tako i u svijetu. Također sam se certificirala za zumba instruktora i fitness trenera i radim s odličnom ekipom u najvećem fitness lancu u Kanadi, i tu, definitivno, spajam ugodno s korisnim! Također sam imala čast i prigodu pjevati hrvatsku himnu i voditi program na hrvatskom paviljonu „Zagreb“ u sklopu FOLKLORAME – najveće svjetske smotre folklora koja se svake godine održava u Winnipegu kroz dva tjedna mjeseca kolovoza.
• Jesu li tamošnji poslodavci pristupačni, kakvo je radno vrijeme, ima li mnogo odricanja zbog posla…?
– Sve je kako se postaviš! Naravno da ćeš i ovdje naići na nekoga tko ti ne odgovara, komu se ti ne sviđaš , no prvo što se gleda na poslu je znaš li raditi ili ne, sve ostalo je u drugom planu. Ukoliko znaš što hoćeš, imaš iskustvo, reference, želju za učenjem, dobro vladaš jezikom ( pa i ako ne, imaju škole koje nude usavršavanje znanja engleskog ili francuskog) možeš pronaći nešto za sebe i u struci koju si radio prije. Manitoba je više provincija koja traži radnike u građevini, poljoprivredi, autoindustriji, ali ne znači da se ne može uspjeti i napredovati na drugim poljima. Također, Kanada je velika zemlja i imaju druge provincije u kojima se može pokušati . Radno pravo se jako poštuje, i to znači da ćeš biti plaćen za ono što radiš. Radno vrijeme je manje-više kao i kod nas, tako da tu nema previše razlike. Iako sam vidjela liječnike, pravnike, ljude sa završenim fakultetima koji su imali karijere u svojim državama, koji dolaze i na kraju dobiju posao kao domari, čistači, ili rade u nekima od trgovina s prehranom, jer nisu pristali na doškolovanje, sitne razlike predmeta koje su trebali položiti da bi dobili priliku raditi u struci, ili ne vladaju jezikom dobro, pa onda i to predstavlja problem. Nigdje ti nitko ništa neće dati, za sve si odgovoran ti.
• Opišite nam ukratko jedan radni dan Mije Martine? Što radite za vikend, kako provodite slobodno vrijeme?
– Pa, radni dan počinje ustajanjem u 7 sati, priprema doručka, zatim odlazak na posao, do 17.30. Svaki dan u večernjim satima imam sat zumbe na različitim lokacijama u gradu, tako da sam nakon posla na treningu, i na poslijetku – dolazak doma. Obično ide spremanje večere, pripreme za sutrašnji dan, klasični kućanski poslovi, ali imam pomoć – Matt je zaista suprug za poželjeti. Vikende obično provedemo u malo sporijem tempu, trening i sat zumbe u jutarnjim satima, tijekom dana ćemo gledati neki film ili otići u kino, ako je lijep dan onda roštiljamo ( bez obzira jeli ljeto ili zima), šetnje s psom Guinnesom, tjedni shopping i nabava namirnica, ili se organiziramo i za odlazak izvan grada, na izlet. Kanada je ogromna zemlja i ima se što vidjeti, tako da se uvijek može naći neka zanimljivost.
• Velik broj Hercegovaca je u posljednje vrijeme otišao ‘trbuhom za kruhom’ upravo u Kanadu. Kako to komentirate? Je li, prema onome što ste vidjeli i doživjeli, Kanada nova ‘obećana zemlja’?
– Nažalost, svakodnevno čujem kako se mladi ljudi, prijatelju i poznanici iseljavaju i odlaze u potrazi za boljom budućnosti! Najteži je prvi korak i odluka – otići ili ne. Uvijek sam i sebi govorila, uvijek se imam gdje vratiti. I to je neki naš dugoročni plan, vratiti se kroz 10-ak godina i uživati u ljepotama koje nudi naša Hercegovina. No, život je kratak da ga provedemo čekajući da se nešto na bolje promijeni kod nas sada. Tko želi napredovati, i kreirati sebi bolje sutr,a vjerujem da će naći rješenje. Kanada jest možda malo dalje, ali je zemlja koja nudi puno mogućnosti, i samim tim je izbor i korak k boljem.
• Jeste li u Kanadi upoznali ljude naših korijena?
– Da, imam prigodu družiti se s našim ljudima. Osim najboljih prijatelja koji su mi ovdje i njihove obitelji, tu je i crkvena zajednica koja djeluje u Winnipegu, gdje se svi družimo. Tako smo skupa svi dočekali Novu 2016. godinu, organizao se veliki party s tamburašima, imala sam prigodu upoznati dosta Hrvata na Folklorami… Ovdje se, nekako, svi ponašamo kao velika obitelj!
• Tko je, za Vas, sad Mija Martina: pjevačica, voditeljica, glumica, ili, pak…? U kojoj ulozi se najbolje osjećate? Je li Vas ikada povukla želja da opet profesionalno pjevate i možda ponovno odete na Eurosong, kao prije 13 godina na daleki Baltik?
– Mija Martina je bila i uvijek će ostati zaljubljenica u život. Uvijek sam voljela izazove, okušati se u novim stvarima, i nisam se nikada bojala početaka. Uvijek sam se trudila da sve što radim, radim s puno ljubavi i da sam u tome 100%. Tako da upravo sve što ste naveli, će uvijek biti dio Mije Martine. Moj moto koji sam naučila još od malih nogu je: Ja to mogu, ja to hoću! Ljubav prema glazbi uvijek će biti na prvom mjestu, divna iskustva sam stekla radeći kao voditeljica, organizatorica zabavnih događanja na Mostarkom sajmu, upoznala sam divne ljude putujući; sada stvaram nova iskustva, nove uspomene. Uvijek sam slijedila svoj instinkt i za mene vrijedi ona: Nikad ne reci nikad! Tko zna gdje će me putevi odvesti?
• Kakve su kanadske žene, čemu najviše, kada je riječ o izgledu, pridaju pozornosti? Jeste li, možda, morali mijenjati neke svoje navike, stil…?
– Iskreno, nisam morala ništa mijenjati, manje-više svaki ritual koji sam do sada radila u Mostaru, jednako imam pristup i ovdje. Tretmani su, naravno, skuplji, pogotovo usluge frizera, no i tu sam našla super ekipu koja se brine o mom izgledu. Priznajem da mi je imponiralo kada sam dobila mnogo pohvala na račun izgleda i stila odijevanja. Većina Kanađanki su drukčije i neopterećene su izgledom za razliku od Europljanki, ali naravno da ima i jako puno onih koje prate trendove. No, pošto je Kanada zaista’ šarena’ kada su kulture u pitanju, zaista ima svega.
• Kad dolazite u rodni kraj? Imate li dogovorenih poslova u Hercegovini kad dođete, koliko ostajete? Pada li Vam teško razdvojenost i velika udaljenost od obitelji?
– U Mostar dolazim uskoro, već pred kraj rujna i neizmjerno sam sretna i uzbuđena! Jedva čekam vidjeti obitelj i prijetelje. Nisam ništa poslovno dogovarala, jer sam htjela to vrijeme posvetiti svojim najmilima. Oni su jedino što mi jako nedostaje, jer sam odvijek bila izuzetno blisaka s roditeljima, braćom i sestrom tako da mi je to najteže palo, ta razdvojenost. Iako, zahvaljujući modernoj tehnologiji danas je opet puno lakše komunicirati i kad si na drugom kontinentu, jer se svaki dan možemo i čuti i vidjeti preko Skypea, za razliku od predhodnih naraštaja, kada su jedina opcija bila pisma, koja su putovala tako dugo… Tako da sam ja sretna što smo naraštaj svih tih modernih aplikacija koje u ovakvim trenutcima znače puno!
• Za čitatelje Poslovnog globala otkrijte malo i detalja iz svoga ljubavnog – obiteljskog života? Razmišljate li o povećanju obitelji Barbarić DeRyckere? Čime Vas je osvojio suprug Matthew, kako ste se upoznali?
– Da, oduvijek sam se vidjela u ulozi majke, i uvijek sam nekako priželjkivala barem troje djece. Ako Bog da, nadam se da će mi se ta želja ostvariti, i da ćemo Matt i ja dobiti priliku postati tata i mama. On je izuzetno dobar s djecom, i sigurna sam da će se snaći odlično u ulozi tate! A čime me osvojio… pa tko nas zna oboje, rekli bi vam da smo nas dvoje toliko slični da je on – ja u muškom, a ja – on u ženskom tijelu. Oboje smo tvrdoglavi, uporni ‘bikovi’ s dva dana razlike u rođendanima. Matt je rođen 24. travnja, a ja 26. travnja, a vječali smo se na 25. travnja, tako da sam sigurna da nikada neće zaboraviti čestitati obljetnicu! Oduvijek sam vjerovala u ljubav na prvi pogled, i prema njegovim riječima, njemu se to dogodilo, a i ja sam jako brzo shvatila da je on „the one“ osoba s kojom želim dijeliti trenutke svoga života do posljednjeg daha. Možda zvučim sada previše filmski, ali tako je. Kada imate osobu kraj sebe koja voli i cijeni isto što i vi, koje zanimaju iste stvari kao i tebe, i tko želi te stvari dijeliti i istraživati s tobom, onda je to-to. Upoznala nas je moja prijateljica, koja danas kaže da mi je, ustvari, samo vratila uslugu, jer sam ja nju upoznala s njezinim suprugom. Matthew je za mene moja druga polovica, osoba koja me pogleda i zna što mislim, što želim, kako se osjećam, koji završava moje rečenice, moj najbolji prijatelj i partner u životu. Osoba koju svi mi tražimo u životu, i ukoliko smo sretni – i nađemo.
• Gdje se vidite u budućnosti?
– Kako se kaže: Čovjek snuje, Bog određuje! Imamo puno planova, no, svakako ostaje za vidjeti što ćemo i kada realizirati. Dok smo god sretni, zdravi i veseli, bit će sve dobro. Želja mi je još malo boraviti u ovom dalekom svijetu i putovati, a onda, jednog dana ponovno sjediti na našem vrućem hercegovačkom suncu, uživajući u prirodi koja okružuje kućicu koju ćemo suprug i ja izgraditi za nas, našu djecu i obitelj.
pogled.ba
