Jedan od najvećih emotivaca na domaćoj javnoj sceni, sjajan vokal koji je otpjevao pjesme koje će trajati i trajati… uvijek kada nas zadesi tuga, sjetit ćemo se njegovih numera. A i kada nam bude bilo do igre… Takva je Džejeva muzika, od ogromne energije do najveće sjete. U njegovim hitovima ostala je zabilježena i njegova ljubav prema jednoj posebnoj ženi.
Kako je prije nekoliko godina, ispričao direktor škole „Braća Baruh” koju je pohađao Džej Ramadanovski, Nada je bila ta zbog koje je postao čovjek. Pjevač je uz bivšu suprugu doživio i najljepše i najteže momente.
“Nas dvoje imamo odličnu komunikaciju. Uvijek me je pazila, a i ja nju. Ona ne radi, ja cijeli život radim za nju. Još odmalena”, ispričao je Džej za “Blic“.
Vjenčali su se prije više decenija. Dobili su kćerke Mariju i Anu, a baš pored Nade postao je muzička zvijezda. Uspjesi na estradi pjevaču su se dogodili nakon veoma teškog djetinjstva i odrastanja u domu. Kada se u to vrijeme pojavljivao sa suprugom, ostavljali su utisak veoma skladnog para.
Nažalost, poroci su u jednom momentu bili jači od ljubavi, poroci i druge žene. Džej nije krio da je upravo zbog toga pukao njegov i Nadin brak. Međutim, tu se njihova priča samo zvanično završila.
Ljubav na prvi pogled
“Ma, odmah mi se svidjela. Služio sam vojsku u Visu šest mjeseci pa potom u Splitu. Kada sam se vratio sa služenja vojnog roka upoznao sam Nadu, ona je bila sestra od moga druga tu iz kraja, to je bila ljubavna priča na daljinski u početku zbog njega. Bili smo zajedno dvije godine. Za prosidbu je bilo pomagača sa svih strana da bi sam čin izgledao savršen”, otkrio je Džej kako je počela njegova ljubav sa Nadom.
“Moja Nada je HEROJ”
Džej i za vrijeme braka i nakon razvoda stalno pričao o Nadi. Možda se tek tada vidjelo koliko su bila jaka njegova osjećanja prema njoj, pa i da je bilo žala zbog izgubljene ljubavi.
“Kada sam se razveo od Nade, znao sam da ćemo ona i ja jednog dana ponovo biti zajedno. U našem slučaju, slijedio sam onu čuvenu: “Nikada ne reci nikad” . Plašim se, ubiće me samoća, a Nada je uvijek bila jedina koja me je uvijek najbolje poznavala i razumjela. Treba neko da se brine o meni”, pričao je Džej pa ponosno poručivao da njega Nada obožava.
Nije odustajo od planova da ponovo stupi u brak sa njom pa je govorio: “Moja prva žena koja mi je rodila djecu, moja Nada, ona je kraljica. Možda se ponovo oženim Nadom”.
“Koliko god da sam skitao uvijek sam dolazio kući, trudio sam se da budem savršen muž, ali mislim da sam dan danas bolji bivši muž nego što sam to bio u braku”, isticao je Džej.
Ostaće upamćene i ove njegove riječi: “Nemam ljubav. Ponekad mi nedostaje, ja znam da je moja bivša supruga Nada narodni heroj. Rodila mi je dvoje djece, svaka čast i drugim ženama koje su bile sa mnom, ali Nada je Nada. Mogu da nađem djevojku, da je zgotivim, ali šta ja znam. Posleij Nade imao sam četiri ozbiljne, ali… Živio sam tako, zarađivao, trošio…”.
Istetovirao Nadino ime
Nada je imala posebno mjesto i u Džejevom srcu, a i na njegovoj ruci gdje je istetovirao njeno ime.
I dok je pričao o njoj, ona se nije eksponirala u javnosti, taj dio prepustila je njemu.
Nada i Džej bili su jedan od rijetkih primjera ljubavne priče koja je uvijek bila aktuelna. Na ljubav sa bivšom suprugom on nikada nije stavio tačku.
Ovo mu je bio najdraži koncert-zbog majke
Emocija i duša. Džej je bio legenda i za života, a sudbina, slučajnost ili nešto treće, željeli su da nas napusti baš u nedjelju, kako se zove i jedan od njegovih najvećih hitova.
Sjećat će nas “Nedelja”, a i ostale Džejeve pjesme na legendarnog Dorćolca, vraćat ćemo se i njegovim intervjuima gdje je, između ostalog, govorio:
“Koncert na Tašmajdanu za mene je bio najemotivniji ikada, tada se keva pojavila sa cvijećem koje je sadila u svojoj bašti. Sestre su bile kod nje, a ja kod oca. Ona nije voljela da dolazi na koncerte jednostavno je bila takva žena, zato mi je koncert na kome se pojavila ostao u posebnom sjećanju“.
Najveće pijanstvo
“Kada sam dobio kćerku, to mi je najveće pijanstvo, a od kolega najviše cijenim sve što je ikada uradio Toma Zdravković, Muharema Serbezovski, Halid Bešić uz čije pjesme obožavam da provodim vrijeme u kafani”.
Kum o Džeju
Koja vas pjesma danas podsjeća na Džeja na koga će uspomenu čuvati i riječi njegovih prijatalja, poput izjave komšije Dušana sa Dorćola gdje je rođen slavni pjevač:
“Džej je pravi Dorćolac, znam ga od malih nogu. To staro društvo se okupljalo u jednoj kafani koja je davnih dana zatvorena. Njega su svi poznavali, uvijek se pojavljivao i svirao tarabuku. Tada je još tinejdžer bio, a uvijek je bio veseo i ljudi su ga volejli. Nikad nije bio stipsa, volio je da daje i da časti ljude, kad ima, delio je sa svima. Ovdje je išao u osnovnu školu, jedno vrijeme je bio u popravnom domu, a kad je izašao zaposlio se u farbari. Sedam dana je radio i dao otkaz, tad nam je govorio: „Ja uđem garav, a izađem sav crven od farbe”.
Podsjećamo vas i na riječi direktora osnovne škole u koju je išao Džej:
“Džej je išao kod nas u školu, učiteljica mu je bila Danica Pekić. Ona ga je na ulici našla uplakanog i dovela ga da uči školu. Govorio je da mu je ona kao majka i da nije bilo nje nikad ne bi izašao na pravi put. Kupila mu je knjige, odjeću i brinula o njemu. Bio je na jednoj proslavi škole, pa je o Danici kroz suze pričao, mnogo ju je volio…. Džej je odrastao na ovim ulicama. Jedno vrijeme je šibicario, krao i bio problematičan, mnogo je pio. Uprkos tome je svima bio drag, ali pričalo se da je pošao pogrešnim putem i da će sve da izgubi. Međutim, to ipak nije tako. Svaka mu čast, čak je i stan kupio i obezbjedio se, postao je pravi čovjek. Živio je tu u barakama odakle su ih protjerali, pa sve porušili kako bi se sad nešto gradilo. Priča se sad da stan ovdje prodaje, ali mi ga često srećemo u kafanici na uglu”.
Džej o unuku
Džej je bio i deda, kćerka Ana podarila mu je unuka Adriana.
“Želim da Adrian bude bolji od mene, da završi fakultet, da mu se odmalena usadi u glavu da je škola važna. Meni nije imao ko to da kaže, a i ja sam bio svojeglav, radio sam šta mi se prohtije, ali unuku želim drugačiji život. Da ga ne vaspitava ulica kao mene, već roditelji. Neka bude mangup na mene, treba da pokupi i te ulične škole, ali obrazovanje je na prvom mjestu. Danas ništa ne možeš bez fakulteta”, izjavio je Džej koji je unuka učio da čita i piše.
“Kakvi hitovi, kakvi bakrači, najljepše je biti deda. Volim svoju djecu i unuka najviše na svijetu”, poručivao je.
Nije skrivao ni zabrinutost kada je dječak imao manje zdravstvene probleme.
“Ana i mali je trebalo da dođu ali je on pokupio neku infekciju u vrtiću koja se, dok su bili u Turskoj pogoršala i sada su u Beogradu. Uopšte ne mogu da se opustim i uživam dok mi ne jave da je on bolje, srce mi se kida kada je bolestan”.
