Eurovizijska pobjednica iz 2007. u Helsinkiju osvojila je tada publiku moćnim i upečatljivim vokalom, a tada su je prvi put zamijetili i ovdašnji slušatelji, nastavivši pratiti njezin rad tijekom proteklih godina.
“Pametna i luda” baš je, poput “Molitve”, puno toga promijenila u Marijinoj karijeri, jer je pjevačica iz Srbije odlučila jedno vrijeme stati na loptu nakon objave albuma u 2014.
Do te je pjesme, priznala je, bila umorna od svega – estrade, pjesama, raznih pokušaja… I onda joj se dogodila ”Pametna i luda” nakon koje je sve krenulo.
Veliki zagrebački koncert tek je jedna od kockica u Marijinoj slagalici, srpska pjevačica već sada razmišlja i o velikom nastupu u Splitu tijekom 2020., jer je riječ o gradu koji “posebno voli”, piše “Slobodna Dalmacija“.
Prošloga ljeta izjavili ste “moje vrijeme je došlo, više nema nazad. Sve se namjestilo k'o kec na desetku, a vaša Marija Šerifović pronašla je svoj san na javi, shvatila ko je zaista i konačno postala ono što je jedino čini sretnom!”. Što ste mislili pod tim? Na konačnu privatnu ili poslovnu afirmaciju?
– Ne bih to nazivala poslovnom afirmacijom jer sam itekako afirmirana desetljeće i pol unatrag. Mislila sam i na jedno i na drugo. Došla sam u godine kad sam u punoj radnoj snazi, publika više nego ikada razumije ono što joj imam poručiti.
Uistinu uživam u koncertima širom regije i svijeta iako sam prilično lijena osoba i volim ne izlaziti iz kuće. Kad završimo seriju koncerata “Druga strana ploče” u Beogradu i koncert u Zagrebu, koji me čeka 6. travnja, bježim na dulji odmor i gasim telefon.
Zašto ste čekali toliko dugo na veliki koncert u Zagrebu nakon onog u “Lisinskom” prije tri godine? Ovdašnja vas je publika zavoljela još od “Molitve” i Eurosonga, pa ipak vas nije imala priliku često slušati uživo. Na osnovi čega ste procijenili da je sada pravi trenutak za susret s hrvatskom publikom u većem broju?
– Sudeći po tome kako se prodaju ulaznice, vjerojatno bismo napunili i neki veći prostor u Zagrebu, ali nisam bahata i volim postupno graditi svoju karijeru. Zahvalna sam na ljubavi koju mi pruža hrvatska publika i slažem se da joj se nisam dovoljno posvetila.
Počinjemo s koncertom u Zagrebu i obećavam da će me sljedećih godina biti puno više u Hrvatskoj premda privatno stalno dolazim. Obožavam Hrvatsku, posebno Dalmaciju. Čim ugrabim slobodan dan dovezem se do vašeg mora.
Poznati ste po hrabrosti u izražavanju vlastitih stavova. Kako se nosite s reakcijama neistomišljenika? Pogađaju li vas?
– Ma kakvi, mene ne može pogoditi neka budala na društvenim mrežama ili iz novina. Ja sam prilično zatvorena osoba, do mene rijetko tko može doći, čak i sjesti uz mene. Naučila sam kroz godine ne reagirati na riječi ljudi koji mi nisu važni.
Šta vas najviše živcira u društvu, a šta na glazbenoj sceni?
– Uglavnom se najviše nerviram na snimanjima “Zvezda Granda”. Kad se poslije gledam na televiziji šokiram se koliko vičem. Nervira me plitkoumnost, glupost, bezobrazluk. Poludim na scene nasilja nad životinjama, tada se u meni budi strašna agresija i svašta bih napravila zlostavljačima.
Što se glazbene scene tiče, tu mi ništa ne smeta jer svatko ima pravo birati kako će voditi svoju karijeru.
Imate li neki dobar eurovizijski savjet za Jacquesa Houdeka, po vašim riječima “najboljeg pjevača koji hoda ovim prostorima”, i njegova pulena Roka Blaževića? Sviđa li vam se pjesma koju je napisao Houdek, a pjevat će je Roko na skorašnjem Eurosongu u Tel Avivu?
– Jacques je maestralan, oduševljena sam njegovim vokalom. Upoznali smo se sasvim slučajno preko suradnika i postali prijatelji. Neću im davati savjete jer sam sigurna da Jacques odlično zna sve o Euroviziji, i sam je imao sasvim dobar plasman.
Pjesma mi se sviđa, mali Roko je talentiran. Podržavam i to što je mladi izvođač bez previše iskustva jer zvjezdani status u zemlji iz koje dolazite i ne znam kakva karijera ne predstavljaju garanciju da ćete dobro proći na Euroviziji.
Nakon lanjskog Oliverova odlaska na svom Instagram profilu napisali ste “ovo je bija PIVAČ. Ovo je bija UMJETNIK. Ovo je bija ČOVIK od riči. Na spomen tvog imena uvik se stajalo mirno! Fala je malo za sve ća si nam da. Sve i da želin, ne mogu te zaboravit jer sve šta san volila i volin je sraslo uz tvoje pisme.
Aj sad na brod, narani ribe i u miru zapali cigaru… Nek ti pokoj duši i mirno more Veliki!”
Jeste li poznavali Olivera? A zamjerili mu što nakon rata više nije htio održavati koncerte u Srbiji?
– Ko sam ja da bilo što zamjeram takvom umjetniku?! Iako tako nešto nikada nisam razumjela jer mi umjetnici, koji se bavimo glazbom, trebamo ići gdje god nas traže. Glazba ne poznaje granice. Nisam poznavala Olivera, ali sam ga izuzetno poštovala, to je jedan od izvođača s ovih prostora koji nikada neće biti zaboravljen.
Uz njegovu pjesmu “Nocturno” najviše sam plakala u životu.
Vaša kolegica i prijateljica Jelena Karleuša, koja vam je bila gošća na velikom sarajevskom koncertu na Koševu prošloga jula, nedavno se našla u središtu skandala. Mislite li da se nad njom vrši nasilje i medijski linč?
– U više navrata istaknula sam kako niko ne zaslužuje ono što se dogodilo Jeleni u proteklih nekoliko mjeseci. Kada vas udare takve životne okolnosti potrebno je vrijeme za oporavak. Navijam za nju i ona zna da sam uz nju.
Smatram da mediji u Srbiji nisu bili fer prema njoj i da su prekršili neka pravila koja ne bi trebali prekršiti. Ipak treba postojati neka granica.
Što mislite o trenutnoj situaciji u društvu u Srbiji? Slažete li se s prosvjednicima koji već mjesecima marširaju ulicama Beograda?
– Jednom sam se umiješala u politiku, kao vrlo mlada i to nehotično, tako da me sada više ne zanima biti dijelom te priče. Samo bih voljela da Srbija bude normalna zemlja u kojoj ljudi lijepo žive i da nitko više nikada nema nijedan razlog za prosvjede.