Magazin

Prijatelj Eldina Huseinbegovića – "Mene pita kako sam, a hanuma mu prije par sati preselila na ahiret. Koja snaga!"

Napisao admin

Malo prije kad sam zvao Eldina bio sam u grču šta da mu kažem i kako to što želim reći upakovati u riječi topline i suosjećanja, ali kad smo se čuli iz njegovog glasa je isijevalo toliko pozitivne energije, toliko strpljenja, toliko svega da me je taj grč još više ostavio bez teksta.


Eldin i Emka Huseinbegović (Foto: Ekskluziva.ba)

Na trenutak sam umukao.On je mene zaskočio i pita kako sam i to još, brate veli. Mene pita kako sam, a hanuma mu prije par sati preselila na ahiret. Subhanallah! Koja snaga!

Koga briga kako sam ja? Ne mogu vjerovati koja toplina isijava iz njegovih riječi, iz njegovog strpljenja, iz njegove vjere. To je u najkraćem rečeno živa vjera, vjera koja se živi, vjera koja je sveprisutnija u damarima, u riječima, osjećajima.
Zadnji put kad smo se čuli bio je u Turskoj i tada sam radio koncepciju poeme o njemu i njegovoj hanumi, sad već rahmetli Emki. Nisam je dovršio za njenog života. Nije bila sudbina. Božja je to odredba.

Večeras me je njegov glas okupao, umio me, oblio svu moju vanjštinu, svezao moj jezik. Zanijemio sam.
Rijetko mi se to dešava, ali to i nije svakodnevno. Danas sam bio na jednoj dženazi. Isto žalost. Vijest o žalosti Eldina pogodila me je u povratku s te dženaze. Prvo sam pomislio da je netko pustio dezinformaciju. Međutim, istina je. Istina je da je Emka preselila danas u 32. godini svoga života. Sklopila je danas oči svoje kojima vidjela nije.

Ona nije umrla jer, takvi ljudi ne umiru. Takvi se, voljom Gospodara, Njemu vraćaju, preseljavaju s dunjaluka na ahiret i čekaju svoje najmilije tamo u džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći i vrijeme se brojati neće.

Emka je bila dugo teško bolesna i u toj bolesti Eldin je izrekao čuvenu rečenicu, kad bi znao da bi opet oslijepila i opet nepokretna bila isto bi je opet oženio. To su snažne riječi koje rastakaju željezo, probijaju planine, isušuju mora, vezaju jezike svima pa i meni. Moj jezik je svezan. Ovo ne pišem ja već netko drugi iz mene, onaj drugi Admir koji me nuka da proniknem u Eldinove riječi i u njenu dubinu, da shvatim srž tih riječi.
Nadam se da ću započetu poemu uskoro dovršiti i da će Eldin biti s njom zadovoljan. Eh da mi je samo jednom da tu poemu s njim pročitam na Emkinom mezaru uz Fatihu, samo jednom. Nadam se!

Molim Allaha dž.š. da mu podari sabura u ovim teškim trenutcima.
Molim Allaha dž.š. da rahmetli Emku uvede u džennet, mjesto izobilja, bez bola i bolesti, da dočeka svog Eldina na kapiji dženneta da k'o soko s tabije sleti.
Amin!

Admir Muhić

preuzeto sa Facebook stranice www.facebook.com/MiBosnjaciposleratniNarod

cure.ba

Komentari

komentara