Generalni prvobranilac iz Pariza je jednog majskog dana 1901. godine dobio čudno pismo u kojem se navodi da istaknuta porodica u gradu drži prljavu tajnu. Bilo je napisano rukom i nepotpisano, ali ga je toliko zainteresovalo da je odlučio da istraži slučaj, prenosi “Blic“.
Kada je policija stigla na imanje Monnierovih vjerovatno su imali neke sumnje jer je bogata porodica imala besprijekornu reputaciju. Madam Monnier bila je poznata u visokom društvu Pariza po dobrotvornom radu, dobila je čak i nagrade zajednice za zasluge. Njen sin, Marsel, briljirao je u školi i radio je kao ugledni advokat.
Monnierovi su takođe imali i prelijepu kćerku Blanche, ali je niko nije vidio posljednjih 25 godina. Poznanici su je opisivali kao vrlo nježnu i dobronamjernu, ali je jednostavno nestala u cvijetu mladosti. Porodica je nastavila kao da se ništa nije desilo, i ljudi su prestali da obraćaju pažnju, piše “ATI”.
Otkriće Blanche Monnier
Nakon uobičajenog pretresa imanja policija nije našla ništa neobično, sve dok nisu primijetili čudan miris iz prostorije u potkrovlju. Vrata su bila zatvorena, postalo im je sumnjivo i razvalili su ih. Nisu bili pripremljeni za užas koji ih je čekao unutra.
Blanche Monnier – Wikipedia
Soba je bila potpuno zamračena, jedini prozor je bio zakiven iza zavesa. Smrad je štipao za nos i otvorili su prozor, a kada je Sunce obasjalo sobu vidjeli su da truli miris dopire sa ležaja na kojem je bila vezana osakaćena žena.
To je bio prvi put da je Blanche ugledala svjetlost Sunca nakon više od dvije decenije. Bila je potpuno gola i vezana lancima za krevet od kada je “nestala”. Nije mogla ni da ustane, prekrivena u sopstvenim fekalijama i okružena pacovima.
Policajci nisu mogli da ostanu u sobi duže od nekoliko minuta. Odmah je odvedena u bolnicu, a njeni majka i brat su uhapšeni.
Doktori su rekli da iako je bila neuhranjena zdravlje joj je bilo u redu, i bila je uračunljiva i rekla koliko je divno da ponovo diše svjež vazduh. Polako, njena tužna priča je počela da izlazi na površinu.
Nesretno zaljubljena
Ispostavilo se da je Blanche prije mnogo godina pronašla priliku koju je željela, ali on nije bio mladi bogati aristokrata kako se nadala njena porodica, već stari i siromašni advokat. Majka je insistirala da nađe prikladnijeg muža ali je Blanche odbila. U znak odmazde madam Monnier ju je zaključala u sobu da je potčini svojoj volji.
Godine su prolazile, a Blanche je odbijala da se preda, a čak i kada je njen odabranik umro ostala je zaključana gdje su joj društvo pravili samo pacovi. Za 25 godina ni brat ni iko od posluge nije prstom mrdnuo da joj pomogne. Kako su kasnije rekli, previše su se plašili od madam.
Nikada nije otkriveno ko je poslao pismo koje je pokrenulo njeno oslobađanje. Neke glasine su bile da je jedna služavka sve rekla svom momku koji je prenio tužiocu. Javni bijes je bio toliko veliki da se masa ljudi okupila ispred kuće Monnierovih zbog čega je madam doživjela srčani udar. Preminula je 15 dana nakon što je Blanche oslobođena.
Ipak, Blanche je zbog ropstva doživjela izvjesno trajno psihološko oštećenje, pa je preostale dane živjela u francuskom sanatorijumu, gdje je umrla 1913. godine.
