Skoro da nema zida, kutka, djelića sobe, hodnika a da nema slike, skulpture.
Djela su to njihove najstarije, tridesetčetverogodišnje kćerke Nermine, koja je od rođenja slijepa.
Dva posto
“Ljekari su ustanovili da je vidjela četiri posto na oba oka kad je rođena. No, stanje joj se poslije pogoršalo i ljekari sada tvrde da na desno oko vidi samo dva posto, dok je lijevo potpuno ugašeno”, kaže Šefika.
Nermina je počela slikati kad je krenula u osnovnu školu, koju je pohađala u Hrvatskoj.
“Ni ja nisam mogla vjerovati kako su nastajale njene slike, posebno tokom srednje škole u Sarajevu i poslije. Istina, najčešće bih morala biti uz nju, objašnjavati joj o tome šta slika, pričati joj detalje”, dodaje Šefika.
I tako je Nermina neiscrpnom energijom i uz pomoć roditelja ovladala tajnama ove umjetnosti pa se njenim djelima svi oduševe. Nermina stidljivo govori da je to došlo samo od sebe, prenosi “Avaz“.
“Nekom snagom i nagonom počela sam i tako je krenulo. Roditelji su mi pomagali, satima je majka sjedila pored mene i objašnjavala, a otac je nabavljao materijal”, govori Nermina Ramić.
Otkrila nam je, kako kaže, svoju malu tajnu, da inspiraciju za slike i skulpture nalazi u snovima.
Budi se umorna
“Često sanjam, ali svijet koji ne vide ljudi. Lebdim svemirom. Takva putovanja za mene su iscrpljujuća. Budim se veoma umorna i s jakom glavoboljom. Tek kada na papir prenesem ono što sam u snovima vidjela, bolovi i umor nestaju “, kaže Nermina.
Odatle su na njenim slikama anđeli, planete, komete, galaksije… I urađeno ih je na stotine. A onda i portreti oca i majke.
“To sam uradila tako što sam ih rukom dodirivala po licu, čelu, vratu, sve dok sam slikala. Tako sam dobila sliku svojih roditelja. I svi koji su vidjeli, kažu da sam “pogodila””, ispričala nam je Nermina.
Samostalna izložba
Učestvovala je na izložbama u Zagrebu, Sarajevu, Bihaću, Sloveniji, Italiji i na likovnim kolonijama. Nedavno je imala i samostalnu izložbu u Bosanskoj Krupi.
“Iako postoji interes za moje slike i dolaze u moju kućnu galeriju, izostala je veća podrška. Često moram slikati pred prisutnima, jer se žele uvjeriti kako to radim”, dodala je Nermina.
Prepoznaje boje
Boje prepoznaje dodirom i po toploti.
“Nikad nisam pogriješila, jer svaka boja ima svoju toplinu. Kutiju drvenih bojica raspem po stolu. Onda uzimam jednu po jednu. Prstima dodirujem srce ili špic svake. I osjetim koja je. Crvena je najtoplija, a bijela najhladnija, ostale su između”, pojasnila je ona.
