Njihovo najmlađe dijete, devetomjesečna Talija se razboljela. Dijagnostikovana joj je bilijarna atrezija, koju uzrokuje zastoj jetre, a tretmani nisu imali baš najbolje rezultate. Kada su zaposlili Kirsten, nisu imali pojma koliko će dobra ona u stvari biti. Porodica je čekala donaciju jetre koja je odgovarala Talijinoj. Čekali su i čekali, ali vrijeme je isticalo. Doktori su im rekli da Talija možda neće dočekati svoj drugi rođendan, ako joj uskoro ne doniraju jetru. Kirsten je bila šokirana kada je ovo čula.
Bila je sa ovom porodicom samo tri nedjelje, ali ih je već zavoljela – naročito ovu malu djevojčicu. Kada je shvatila situaciju, donijela je jako emotivnu odluku. Željela je da se testira i vidi da li njena jetra odgovara Talijinoj. Jednostavno nije mogla da podnese ideju da djevojčica neće preživjeti.
Ponovo je razmislila o tome i onda razgovarala sa ovom porodicom. Sada je bio njihov red da budu zbunjeni. Prvo su mislili da ova predivna mlada dadilja nije shvatila ozbiljnost situacije – doniranje dijela organa nije kao doniranje krvi. To uključuje dugu operaciju, oporavak i određen rizik. Ne želiš da budeš testiran ako nisi spreman na posljedice. Ispostavilo se da je Kirsten obavila istraživanje. Znala je u šta se upušta i bila je ozbiljna, tako da su oni zakazali termin kod ljekara i ona se testirala. Bila je odgovarajući donor.
Sada su počeli da se pripremaju. Cijela procedura bi trajala 14 sati, Kirsten bi provela nedjelju dana u bolnici, izašla bi sa ožiljkom od 12,7 centimetara, ali za nju je to predstavljalo malo žrtvu, da bi ova beba preživjela. Bez daljeg oklijevanja, nastavili su i operacija je prošla glatko i obje su se dobro oporavile. Dadilja i sada šesnaest mjeseci stara djevojčica su dobro.
Tako što je svoju ogromnu žrtvu vidjela kao mali gest, Kirsten je spasila ne samo jedan život, nego cijelu porodicu. Hrabri ljudi poput nje shvataju da sam malo odlučnosti možemo uraditi puno dobroga.
