Kada na ovaj način advokatica opisuje rad bh. pravosuđa, sigurno ja da djelovanje Tužilaštva i Suda nije dobro.
Mi ne možemo imati pravi uvid u rad ovih institucija, ali znamo da Tužiteljstvo BiH nije do kraja dovelo nijednu ozbiljnu istragu kada se radi o korupciji. Brojni slučajevi poručuju da se kriminal u ovoj državi isplati. Da za aktere kriminalnih djela nema nikakvih posljedica. Znamo da su mnogi političari uhapšeni, optužni, zatim oslobođeni. Da je Sud BiH oslobodio dilere, ubice, te one koji su dokazano budžete oštetili za hiljade maraka. Rad pravosuđa se uglavnom zasniva na velikim akcijama i bombastičnim izjavama, a javnost nikada ni ne vidi epilog.
“Tužilaštvo je najslabija karika pravosuđa BiH. Istrage dugo traju, postoje navodi o ogromnim štetama i velikom broju umiješanih ljudi, a onda se te istrage vode neefikasno i traju po dvije do tri godine, i kasnije se svedu na značajno drugačije nego prilikom hapšenja. Po tome vidim slabosti. A s druge strane ipak vidim i sadašnji napor VSTV da bira kvalitetnije ove mlade tužioce, koje treba obučiti. Tužilaštvo ne smije ići sa velikim akcijama, a kasnije bude manji ishod, pa se pitamo o čemu se radi, jesu li pogriješili tada ili griješe i sada, pa nekog pokrivaju. Oni trebaju da rade u velikim timovima, gdje je kontrola znatno veća, bilo bi sigurno kvalitetnije. Mali broj tužilaca se bavi teškim kriminalom, u odnosu na onaj broj tužilaca koji se bavi manjim kriminalom, i to je problem.Velike predmete moraju voditi timovi. Treba maknuti sve one koji dolaze u sukob interesa. Politika jeste dio pravosuđa. Nosioci ne smiju biti pod političkim utjecajem, a oni to jesu. Vidite da određeni tužioci štite određene političke stranke i oni se trebaju odstraniti. Naravno da je politika u pitanju”, kaže za Source advokatica Vasvija Vidović.
Nije Vidović jedina koja smatra da se pravosuđe u našoj zemlji nalazi na pogrešnoj grani, no ona tvrdi da vidi i blagi napredak, dok drugi smatraju da jedan slučaj ne može biti mjera za sav dosadašnji nerad. S obzirom da se rad ovih institucija uglavnom veže za politiku i vladajuću strukturu, hapšenje Amira Zukića, generalnog sekretara SDA jedni su odmah okarakterisali kao pomak u djelovanju Tužilaštva. No, vođeni prethodnim iskustvom već možemo naslutiti ishod ovog slučaja.
“Nemamo ujednačen standard. Imamo slučajeve ljudi iz političkog života koji su trebali biti privedeni i optuženi, poput slučaja Čaušević, nevjerovatno je da niko od ljudi koje je on spomenuo nije priveden, od Dragana Čovića pa na dalje. Imamo slučajeva gdje su političari optuženi pa pušteni. Izgleda je najmanje kriminalaca u SDA i HDZ-u. Sada prvi put vidimo da je neko iz SDA uhapšen. Rad Tužiteljstva, Suda i tužilaca mjeri se na osnovu rezultata, broju osuda, ali vidimo da mnogo ljudi privedu, optuže i onda ih oslobode. Tužilac bi za to u svijetu snosio odgovornost, a kod nas još nije zaživjelo. Nemoguće je kazati da je rad Tužilaštva neovisan od politike. Imamo slučaj glavnog tužioca Salihovića, koji je suspendovan. Teško je govoriti o napretku u radu. Kako je Zukić uhapšen a da nisu ova druga dvojica koji se sumnjiče u ovoj situaciji?”, kaže za Source Reuf Bajrović iz Građanskog saveza.
Kako jedan slučaj ne može biti pokazatelj da se stvari u bh. provosuđu mijenjanju na bolje, najbolje vidimo iz prethodnih, za koje smo također smatrali iskorakom, a pokazali su se samo obmanom. Sve ranije “velike” akcije završile su oslobađanjem ili su i dalje u nejasnom stanju. Sjetimo se hapšenja Lijanovića i bivšeg ministra trgovine Milorada Bahilja. Hapšen je i premijer Unsko-sanskog kantona Hamdija Lipovača, zatim Živko Budimir, bivši predsjednik Federacije BiH. Hapšen je i Goran Zubac bivši direktor SIPA-e. Možemo navesti i najsvježije hapšenje bivšeg ministra Damira Hadžića.
“Praksa je takva da je kod nas nezamisliv proces kao što je bio Sanader u Hrvatskoj. Najveća kazna za krupne ribe jeste pritvor i eventualno javna sramota sa pompeznim privođenjem. Kad neko bude uhapšen, rijetko iko pomisli o tome koji je prekršio zakon, već se odmah ljudi pitaju „kome se zamjerio“. To je najbolji indikator činjenice da građani duboko vjeruju da pravosuđe trenutno još uvijek nije na nivou da provodi koherentno zakon, već je u funkciji dnevnopolitičkih potreba, recimo discipliniranja koalicionih partnera ili političkih protivnika”, kaže za Source Denis Gratz iz Naše stranke.
Da nisu samo političari dio akcija i provjera koje nisu dale nikakvog rezultata, pokazuju i privođenja advokata Omara Mehmedbašića, te dva uposlenika Općinskog suda u Sarajevu. Sjetimo se Arslanagića iz Bosnalijeka, zatim slučaja Faruka Balijagića. Sudi se i sutkinji Azri Miletić. Suspendovan je glavni tužitelj Goran Salihović, a posljednje informacije govore da je upućen i zahtjev za privremeno udaljenje Olega Čavke s dužnosti tužitelja Tužilaštva BiH, nakon što je državno tužilaštvo pokrenulo istragu protiv njega zbog zloupotrebe položaja. Brojni su propusti u radu bh. pravosuđa i teško je kazati da pravosudne institucije obavljaju svoj posao profesionalno i moralno.
“S jedne strane Tužilaštvo se u dobroj mjeri bavilo sobom. Disciplinskim postupcima i smjenama, međusobnim optužbama itd. S druge strane, ogromna je politička kampanja vođena tokom izbora predsjednika Suda BiH, u naoko etničkim konotacijama, a zapravo političko-stranačkim. Nije problem što se pravosuđe bavi sobom, već što se predugo bavi sobom. Problem je što se politika više bavi pravosuđem, nego što se pravosuđe bavi politikom, u smislu razračunavanja sa kriminalom pod političkim pokroviteljstvom. Smjene tužilaca i sudija, procesi protiv njih, samo potkopavaju ionako slabo povjerenje koje građani imaju prema zakonu i institucijama koje ga provode”, navodi Gratz.
Zašto su svi ovi slučajevi završili samo na senzacionalnim izjavama i zašto su mnogi dokazani kriminalci danas na slobodi, nismo saznali u Tužilaštvu i Sudu BiH, jer jedini odgovor koji smo dobili je “Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine do daljnjeg neće davati izjave ili intervjue”.
Ovako je stanje kada je u pitanju i razgovor sa čelnicima kantonalnog Tužilaštva. Dalidu Burzić nismo uspjeli pitati zašto je u periodu od 1995. do 2016. godine, od 129 predmeta, koji se odnose na krivično djelo ubistvo, samo 61 predmet presuđen. Izgleda Burzić ima vremena samo za one koji će joj dopustiti da govori samo ono što je pripremila, bez obzira je li to tačno. Nema vremena da odgovori na nekoliko pitanja, ali se može u najkritičnijem trenutku, kada se vodi slučaj “Memić” ili “Sefić”, kandidovati za mjesto u Sudu i boriti za bolju platu.
“Treba pustiti organe da rade. Nisam baš upućena u slučaj “Memić”. Ukoliko oštećeni nisu zadovoljni, onda treba tražiti od sudsko-tužilačkog vijeća da formira neku komisiju da kontroliše rad Tužilaštva, a ne Skupština, jer odmah to ulazi u političku sferu. Ne branim nikoga. A to što se Dalida kandiduje za neku poziciju, to je njena odluka i vrlo je teško to komentarisati. To je odluka tužiteljice. Sve treba razmatrati u okviru institucije a ne Skupštine”, kaže Vidović.
Dok Vidović smatra da aktivnosti i slučajeve Tužilaštva treba prepustiti institucijama, bez uplitanja Skupštine i drugih, Denis Gratz, zastupnik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, ne dijeli to mišljenje.
“Slučaj Memić je pokazao da Skupština može imati svoju funkciju. Odsustvo političkog ili sličnog utjecaja ne znači i potpuno ignorisanje rada pravosuđa, koje bi u tom slučaju bilo otuđeni socijalni entitet. Pravosuđe je tu da provodi zakon i kada ono to ne čini, nemoguće je da se od građana i javnosti brani time da se presude ne smiju komentarisati. Posebno kad svjedočimo farsama od procesa, uništavanju javne imovine i pronevjerama javnog novca, a da glavni krivci nisu izvedeni pred lice pravde. Slučaj “Dženan Memić” je predstavljao veliku traumu za cjelokupno društvo i javnost. On je pokazao da mnogo odgovornosti nedostaje ne samo pojedincima u pravosuđu, već i pojedincima u redovima policije. Mislim da su mnogi u slučaju “Memić” izgubili povjerenje građana i javnosti, što je nenadoknadiva šteta. Uslov samopoštovanja i dobrog pravosudnog rada jeste da razbijete auru pristrasnosti u bilo kojem smislu. Svako napredovanje bez toga, gubi na vrijednosti, štaviše, može se samo s gorčinom prihvatiti”, poručuje Gratz.
Možda ovaj posljednji komentar najbolje i opisuje rad bh. pravosuđa. Bezbroj puta izigrano povjerenje teško se može vratiti, ma kakve akcije se sprovodile i ma koji ljudi došli na pozicije onih koji su suspendovani ili smijenjeni.
“U tužilaštvima rade ljudi rodbinski vezani za funkcionere političkih stranaka” objasnila je jednom prilikom Vasvija Vidović.
