Nakon što su se o njemu svojedobno snimili televizijski dokumentarni filmovi ‘The World's Fattest Man: Eating to Death’ i ‘The World's Fattest Man: A Love Story’, Paulu su se na društvenim mrežama počele javljati obožavateljice, a on se zbog jedne, u koju se zaljubio, odlučio preseliti u Ameriku. Par se čak i zaručio, ali ljubav nažalost nije trajala, piše “Jutarnji“.
– Nije mi bilo nimalo lako iz temelja promijeniti život i krenuti ispočetka. Nema čovjeka koji nije dignuo ruke od mene. I sestre su me se odrekle. Nisu više mogle gledati kako se ubijam prejedanjem, a kap koja im je prelila čašu bila je kad sam zbog hrane založio majčinu kuću u kojoj smo odrasli – prisjetio se 56-godišnji Mason u razgovoru za GQ.
Krajem prošle godine bio je na trećoj operaciji na kojoj su mu uklonili deset kilograma viška kože koja mu je ostala visjeti s ruku i trbuha poslije dramatičnog gubitka kilograma (prvi takav zahvat trajao je čak devet sati), ali nekad najdeblji čovjek na svijetu ni danas ne može reći da je napokon zdrav. Zbog artritisa teško hoda pa se uglavnom koristi štapom ili motoriziranim invalidskim kolicima, a želi li opet čvrsto stati na vlastite noge, morat će na operaciju ugradnje umjetnog zgloba na oba koljena. Sa ženom, s kojom je bio u vezi poslije razvrgnutih zaruka i s kojom je planirao useljenje u zajednički stan, prekinuo je, ali ne žali se na samački život jer se, kaže, na njega odavno naviknuo.
Paulova nevjerojatna transformacija inspiracija je mnogima – čak je i pastor iz lokalne crkve u američkom Atholu zbog njega ‘skinuo’ 136 kilograma.
– S ponosom mogu reći da sam ponovno živ. Mogu izići iz kuće, osjetiti zrak i mirise iz prirode, voziti se automobilom, otići u kino – kaže Mason, koji je prije skoro sedam godina, kad je bio na rubu smrti, odlučio napraviti spasonosni korak i ugraditi želučanu premosnicu – želudac veličine lubenice postao je malen poput jajeta. Poslije operacije morao je učiti hodati i stajati – tijelo je sve zaboravilo poslije višegodišnjeg ležanja u krevetu.
– Bio sam depresivan, a hrana mi je bila droga i jedina utjeha. Na dan sam u organizam unosio 20.000 kalorija, a uz sve to, jeo sam i desert – 40 vrećica čipsa i 20 čokoladica. Samo moj doručak bio je dovoljan da nahrani deset ljudi. Došao sam do faze kad me nije bilo briga ni za što. Ko bi rekao da danas ni hamburger ne mogu pojesti do kraja. Voće i povrće najviše mi odgovaraju – izjavio je Mason, koji na Facebooku redovito objavljuje detalje iz svog novog života.
Do prije nekoliko godina odjeću nije ni nosio jer je nije imao gdje kupiti – intimne dijelove tijela pokrivao je plahtom.
Bivši poštar danas je uvjeren kako je njegov lični pakao počeo još u djetinjstvu. U osnovnoj školi se*sualno ga je zlostavljala tetka alkoholičarka, koja je živjela s njima u Ipswichu kraj Londona, ali kao da ni to nije bilo previše, dvije sestre i on užasavale su se strogog oca, bivšeg vojnika, koji je osim njih, terorizirao i njihovu majku.
– Taj čovjek nam je uništio život. I on je bio gojazan. Odmalena nas je tjerao da jedemo istu količinu hrane kao on. Nismo smjeli otići od stola dok nam tanjuri nisu bili prazni. S 29 godina obolio je od dijabetesa. Sve nas je obilježio i svjestan sam da se trauma koje imam od njega neću nikada u potpunosti riješiti – zaključio je nekad najdeblji čovjek na svijetu.
