Česte teme na raznim portalima jesu i reproduktivno zdravlje žena, gdje se ponekad mogu naći i nesuvisle informacije koje mogu zbuniti žene te ih odvesti u pogrešnom smjeru. Zbog toga je Pogled.ba tražio stručno mišljenje doktora Darka Kneževića, specijalista ginekologije i porodništva, a posebice nas je zanimalo koliko su Mostarke, odnosno žene Hercegovine revnosne kada su u pitanju redoviti posjeti liječniku te koji su njihovi najčešći razlozi dolaska kod ginekologa. Danas donosimo prvi dio razgovora s doktorom Kneževićem.
“Omjer žena koje redovito dolaze na ginekološke preglede je, slobodno mogu kazati, 50% naspram 50%, dakle polovina žena dosita jeste revnosna. Reći ću vam samo da se u SKB-u godišnje uzme više od 1500 Papa-testova, u Domu zdravlja Mostar više od 2000, a ne treba zanemariti niti privatnu praksu gdje se može računati da se uzme još toliko Papa-testova, što nam daje brojku od više od sedam tisuća Papa-testova godišnje. Bilo bi dobro kada bi to sve bile nove žene pacijenti. Od tih 2000 Papa-testova u Domu zdravlja, sigurno ima 700 do 800 ponovljenih. To su one revnosne žene koje rade dva do tri Papa-testa u godini, nešto iz potrebe, nešto iz straha.”
Zanimalo nas je zbog čega pojedine žene dolaze više puta godišnje, ako se zna da je Papa-test dovoljno raditi jedanput u godini.
“Ima žena koje idu prečesto na preglede. Boje se, ne bez razloga jer, primjerice, simptomi karcinoma endometrija, odnosno jajnika se kasno javljaju. Kad se već pojave jasni simptomi, onda karcinom već uvelike zahvati tkivo. Naime, karcinom cerviksa se još i može ‘uloviti’, redovitim pregledima, a karcinom jajnika je gotovo ‘neulovljiv’. Od 1000 karcinoma jajnika , tek ih je možda 1% koji su u nekoj fazi relativno izlječivih. Dakle, teško ga je otkriti, a karcinom može nastati od male beznačajne ciste koju liječnik ili previdi ili zanemari jer svaki jajnik ima na sebi tih od 10 do 12 malih tvorevina koje proglasimo folikulom koje ustvari nisu maligne. Tek kad se bolest razbukta, kad nastanu metastaze, onda počinje i njihov rast. Dakle, rak jajnika u početnoj fazi je vrlo, vrlo teško otkriti. No, redovitim pregledima otkrivamo ciste koje bi eventualno mogle postati maligne, zatim ih uklonimo i tako možemo spasiti nečiji život kako se iz benignog oboljenje ne bi razvilo u maligno. Trenutačno nema testova koji se mogu uraditi kako bi se otkrio početni stadij raka jajnika, osim genetskih testova BRCA1 i BRCA2 kojima se samo može odrediti ima li neka žena predispozicije za navedeno oboljenje”, kazao je Knežević.
Htjeli smo doznati kakvo je stanje kod redovitosti pregleda kada su konkretno Mostarke u pitanju:
“Zadovoljan sam koliko su Mostarke samosvjesne kada je u pitanju njihovo reproduktivno zdravlje. Posebice se to odnosi na razdoblje trudnoće, i moram naglasiti da imamo samo 0,1 % nekontroliranih trudnoća. Godišnje na razini HNŽ-a imamo oko 700 poroda i na tih sedamsto poroda pojave se tri žene koje su nekontrolirano začele. Tijekom trudnoće dolaze redovito na preglede, makar jednom u dva mjeseca. I općenito sudeći po porodima, očigledno je da je broj „zapuštenih“ žena veoma mali”, naglašava Kneževič prenos pogled.ba
Ovakav odgovor dao je povoda i za naše sljedeće pitanje, a to je pobačaj.
“Pobačaj je kod nas tabu tema. Zakon je tu jasan, javna bolnička ustanova je dužna pružiti tu vrstu usluge, s tim da imate liječnike s prizmom savjesti koje nitko ne može natjerati da urade zahvat pobačaja. Postoje pobačaji koji su medicinski opravdani, primjerice zbog odumrlog ploda, zbog nerazvijanja ploda, zbog malformacija nespojivih sa životom kod ploda. I to uglavnom čini većinu pobačaja. Uglavnom, kada su u pitanju neželjene trudnoće, godišnje ima dvadesetak zahtjeva za prekidom iste. Nema takvih slučajeva puno. Ranije su prekidi trudnoća bili jako izraženi. Imamo slučajeve ozbiljno bolesnih žena koje ne bi mogle iznijeti trudnoću do kraja. Ili žene koje su rodile petero djece i u pitanju je šesta trudnoća koju ona jednostavno ne želi, ali to su najčešće socijalne priče, i razlozi su ekonomske ili socijalne naravi“, rekao je Knežević.
Mostarke i kontracepcija
Prema podacima javnih zdravstvenih ustanova, postotak žena fertilne dobi u Bosni i Hercegovini koje koriste kontracepcijska sredstva je izrazito nizak i iznosi samo jedan posto. Prema istraživanju o ženama i djeci u Federaciji BiH, svaka treća žena od 15 do 49 godina izjavila je da koristi neku od metoda kontracepcije. Pitali smo dr. Kneževića da nam kaže kakvo je stanje kada su Mostarke u pitanju.
“Krenut ću od kontracepcijskih pilula za koje postoji jako malo zahtjeva, no ne mogu vam dati točne podatke s obzirom na to da se kod nas kontracepcijske pilule uzimaju bez recepta i svima su dostupne u ljekarnama. Mogu reći da zahtjeva za kontracepcijom imamo otprilike koliko i zahtjeva za prekidom neželjene trudnoće, dakle dvadesetak na razini godine. Postoji mali broj žena koje koriste spiralu kao kontracepciju, no najčešći odgovor koji dobijemo kada pitamo pacijentice, planirate li trudnoću, kako se čuvate od neželjene trudnoće jeste: Muž me čuva. Skrivaju li istinu ili ne, iz nekih njima poznatih razloga, to je već druga priča.
Moram napomenuti da određen broj žena koristi ‘pilulu za dan poslije’. Nakon neplaniranog seksualnog odnosa kad postoji sumnja da bi mogle ostati u drugom stanju, žene uzimaju pilulu ‘za dan poslije’, koju također mogu uzeti bez recepta. No, s obzirom da je u pitanju ogromna doza hormona koji poremete menstrualni ciklus, kada dođu na konzultacije i pregled, znamo zbog čega se susreću s poremećajem ciklusa. Ne preporučam uzimanje takve pilule, bez velike nužde, jer se u principu radi o tome da je doza hormona te jedne pilule jednaka polovici kutije kontracepcijskih pilula”, pojasnio je dr. Knežević.
