Klinički centar Banja Luka (Foto: Haber.ba)
Ponekad je u zdravstvenim institucijama zaista problem sistem, ali sve češće se dešava da ti problemi nastaju zbog nemara ili neznanja doktora, pa se s pravom možemo zapitati da li doktori u našoj državi uopće nakon diplome polažu Hipokratovu zakletvu.
Medicina je u današnjem vremenu toliko napredovala da se mnoge bolesti i deformiteti u razvoju djeteta mogu otkriti ultrazvukom kod nerođene djece, a kod nas se još uvijek dešava da doktori ne primijete ili da ne znaju prepoznati bolest.
Tridesettrogodišnja Mirjana Hričak iz Banja Luke je majka djevojčice koja je 20. augusta 2013. godine rođena sa teškim deformitetom kičmenog stuba Meningomyelocele reg. LS tzv. Spina brifida.
Ova anomalija se može otkriti ultrazvučnim pregledom i jasno je vidljiva kao „sindrom limuna“, a može se potvrditi Triple testom koji bi pokazao povećanje alfa fetoproteina AFP.
Mirjanina trudoća je, po uvjeravanjima doktora, bila uredna sve do 20 dana prije termina, kada je doktor, koji je vodio trudnoću, primijetio povećane moždane komore, nakon čega je rekao da je to „neko“ trebao primijetiti ranije, ali je odmah nakon što je ustanovio u UZV kartonu da je taj „neko“ ustvari on prestao komentarisati nastalu situaciju.
„Moja djevojčica je rođena sa Spinom bifidom, kongenitalnom malformacijom čiji se tačan uzrok ne može otkriti a najčešći uzroci su izloženost nekom zračenju i lijekovima, nedostatak folne kiseline, bakterije, virusi…, i koja se desi na samom početku trudnoće kada žene najčešće i nisu svjesne da su trudne.
U prvim nedjeljama trudnoće dolazi do formiranja neuralne cijevi od čega kasnije nastaje kičma. Kod spine bifide dolazi do nepotpunog zatvaranja kičmenog stuba tako da jedan dio kičme ostaje otvoren i iz tog otvora izlazi dio kičmene moždine sa živcima.
Deformacija na kičmi se operiše kako bi se spriječila infekcija, a posljedice prolapsa kičmene moždine zbog presjecanja nerava se ne mogu riješiti. Posljedice ovog deformiteta su individualne, a najčešće su paraliza donjih ekstremiteta, kao i poremećaji kontrole stolice i urina.
Ova anomalija se može otkriti UZV pregledom i jasno je vidljiva kao „sindrom limuna“, ali nažalost „čuveni“ prof. dr. Jovanić koji je vodio moju trudnoću uopšte nije tražio Triple test, niti je ikad u toku trudnoće uradio specijalistički 3D ili 4D UZV“, govori Mirjana.
Doktor Nebojša Jovanić, načelnik rađaone i bivši načelnik ginekologije Kliničkog centra Banja Luka, nije primijetio niti je upozorio roditelje malene djevojčice da postoji neki deformitet, a nakon što je otkrio, 20 dana prije termina poroda, povećane moždane komore Mirjanu je uputio na hospitalizaciju 19. augusta 2013. godine i dodatnu dijagnostiku, nakon čega je utvrđen manjak plodove vode i omotana pupčana vrpca oko vrata zbog čega je beba zaostajala u razvoju dvije sedmice, što dr. Jovanić, također, nije primijetio.
Iako je cijeli tim ginekologa smatrao da trudnoću treba što prije završiti carskim rezom, doktor Jovanić se nije složio sa tim.
Mirjana je drugi dan hospitalizacije u popodnevnim satima upućena na hitan carski rez, nakon čega je doživjela još jedan šok.
Beba je par sati nakon rođenja upućena na hitnu operaciju u Beograd na Kliniku u Tiršovoj.
“Dječiji neurohirurg dr. Rajičević koja je operisala moju bebu je rekla da je to strašno i da se to moralo primijetiti znatno ranije i odmah reagovati prekidom trudnoće”, kaže Mirjana.
Doktor Jovanić se nije pojavio ni prije ni poslije carskog reza, iako je bila samo njegov pacijent.
Nekoliko dana nakon carskog reza i nakon slučajnog susreta u hodniku KC Banja Luka doktor je rekao samo „Eto dešava se“.
„Ovom pričom želimo da se jednom stane u kraj nestručnosti doktora koji su se nakitili raznim titulama i funkcijama, a ne rade svoj posao kako treba za koji su jako dobro plaćeni.
Nadam se da ce se nakon vašeg članka javiti još neki roditelji sa svojim pričama jer došlo je vrijeme da neko progovori o tome kako se lako manipuliše tuđim životima.
Da je problem sa kojim je naša beba rođena bio otkriven na vrijeme naravno da bi bilo teško donijeti odluku o prekidu trudnoće, ali bi to bio jedini ispravan potez pogotovo zbog bebe jer ipak njoj je najteže.
Ovako ostaje živjeti dan po dan i nadati se boljem pogotovo sto je naša Monika mala lavica i unatoć svemu kroz sta je prošla vesela beba“, rekla je Mirjana za MOJportal.
Koliko ćemo još ovakvih priča pročitati i doživjeti, kad će doktori napokon početi odgovorno raditi svoj posao, da li naši doktori uopće imaju savjesti i ljudskosti, hoćemo li ikad imati povjerenja u doktore ili ćemo zauvijek živjeti u strahu za naš život i živote naše djece?
mojevijesti.ba
