Janusz Korczak je čuveni poljski pedagog, pisac, doktor i društveni radnik koji je tri puta odbio da spasi sebi život.
Prvi put to se dogodilo kada je Janusz odlučio da ne emigrira u Palestinu pred okupaciju Poljske u Drugom svjetskom ratu, da ne bi Dom siročadi prepustio sudbini na volju uoči strašnih događaja.
Drugi put, kada je odbio da bježi iz varšavskog geta. Treći put bješe ovako: kada su svi štićenici Doma siročadi bili već u vozu spremnom da krene u logor, Korczaku je prišao jedan SS oficir i upitao ga:
– Jeste li vi napisali “Kralja Matijuša”? Čitao sam tu knjigu u djetinjstvu. Nije loša knjiga. Slobodni ste.
– A djeca?
– Djeca nisu. Ali vi možete napustiti vagon.
– Griješite. Ne mogu. Nisu svi ljudi nitkovi.
Nakon ovih riječi o Januszu Korczaku se više ne mora ništa reći. Ostaje nam samo da se podsjetimo njegovih 10 principa vaspitanja:
Ne očekuj od djeteta da bude kao ti ili kao što bi ti htio da ono bude. Pomogni mu da ne postane kao ti, nego kao ono samo.
Ne traži od djeteta nadoknadu za sve što si mu pružio. Dao si mu život, kako bi to moglo da se vrati? Ono će dati život nekom drugome, taj drugi će dati trećem – to je nepovratan zakon zahvalnosti.
Ne iskaljuj ljutnju na djetetu, da ti u starosti ne bi bilo gorak komad hljeba. Jer što posiješ to će i da nikne.
Ne gledaj na njegove probleme kao da su zanemarljivi. Život je svakome dat spram njegove snage i zato vjeruj da njemu nije lakše nego tebi, a možda mu je i teže pošto ono nema iskustva.
Ne ponižavaj!
Ne zaboravi da su najvažniji susreti jednog čovjeka – njegovi susreti sa djecom. Obraćaj više pažnje na njih – nikad ne znamo koga smo to sreli u djetetu.
Ne muči sebe ako nešto ne možeš da učiniš za svoje dijete, samo se sjeti: za dijete nije učinjeno dovoljno ako nije učinjeno sve što se može učiniti.
Dijete nije tiranin koji je zavladao tvojim životom, nije ni samo plod od krvi i tijela. Ono je dragocjeni pehar koji ti je život povjerio da ga čuvaš i da u njemu održavaš stvaralački plamen. To je oslobađajuća ljubav majke i oca koji ne gaje “naše” dijete nego dušu datu im na čuvanje.
Znaj voljeti tuđe dijete. Nikad ne čini tuđem djetetu ono što ne bi volio da kogod čini tvome.
Voli svoje dijete kakvo god da je – netalentovano, nesretno, i kad poraste. Raduj mu se u svakom obraćanju jer dijete je praznik dokle god je s tobom, pišu “Novosti danas“
