Na primjer, lift sigurno nije izmislio neko ko je volio hodati po stepenicama, već ntko ko je bio lijen. Auto? Pa, nekako slutim da to isto nije bilo do nekoga ko se volio brinuti o svojim konjima i kočiji. Perilica suđa, perilica veša… Sve je to do pametnih, ali lijenih ljudi koji su željeli kraći i lakši put.
Zato su i lijene mame super! Jer naša djeca zapravo imaju puno benefita od toga što smo lijene.
Eto tri:
Djeca lijenih mama su samostalnija. Kakve to veze ima, pitate? Pa, na primjer, kako je moje dijete počelo samostalno jesti? Tako što imam dobru vešmašinu i bilo mi je draže (jer sam lijena) presvući ga nakon ručka nego da ga ja hranim do ko zna kad. Kako je naučio izuvati se i obuvati? Tako da mi se nije dalo vječno klečati i da to radim ja, pa sam radije petsto puta objasnila i pustila ga da proba sam. Kad je žedan, a ja radim nešto drugo, ja mu ne nosim vode. Zna gdje stoji štoklec, zna gdje je pipa. Naravno da mu dodam čašu vode ako sam u kuhinji, ali ne pada mi na pamet dizati svoje trudno dupe s kauča da bih ga posluživala.
Djeca lijenih mama su spretnija. Razmislite malo. Ako ste stalno trčali za njima dok su bili mali, sve su šanse da ste ih uspjeli spriječiti da se provlače, zavlače i penju posvuda. Lijena mama koja je za to vrijeme sjedila na klupi i samo promatrala što se događa, vjerojatno to nije uspjela, prenosi Index.
Rezultat? Dijete je spretnije.
Djeca lijenih mama više pomažu po kući. Moje dijete pomaže prazniti perilicu, puniti vešmašinu, stavljati čisti veš u ormar, usisavati, skupljati igračke… Nije to zato što sam super posvećena tome da od njega napravim dobrog građanina, ukućanina i radnika. To je zato što se meni ne da to raditi samoj. Možda to zvuči ružno, ali to je istina i nemam je potrebu skrivati.
Izvor: Avaz.ba
