Život Sare Bero, hrabre majke divnih podgoričkih bliznakinja, u tom trenutku srušio se kao kula od karata. Liječnici nisu bili od pomoći. Tada su surovo davali najgore prognoze, piše lolamagazin.com
„Najviše pamtim rečenicu: ’Rodili ste dvije djevojčice sa posebnim potrebama’“, sjeća se Sara.
Da, na svoj 20. rođendan dobila je njih dvije. Da, ona je njihova majka. Da, nema govora o lošim prognozama. Boriće se.
„Treći dan bila sam mnogo jača i pametnija. Čak sam bebe poslije izvjesnog vremena izvela kući na svoju ruku sa neonatologije. Njihovi prvi dani bili su jako lijepi. Bože, kao da su u kući dva anđela. Neka posebna energija, mekoća, miris i ljubav. Sjećam se da sam stalno nešto pričala kao da su već odrasle djevojčice. Najveća podrška u tim trenutcim bili moji roditelji“, priča Sara.
A onda su Irma i Ilda stigle do prve prepreke. Te godine „Aptamil“ hrana za bebe bila je povučena iz prodaje, a one su morale da pređu na drugo adaptirano mlijeko. Dobile su strašnu dijareju, vrtoglavo gubile ne težini, dehidrirale. Bolnica je na dva mjeseca postala njihov dom.
Dani su prolazili, a one su napredovale. Danas, osam godina nakon njihovog rođenja, Irma i Ilda kroz život koračaju hrabro. A njihova majka im je najveća snaga i oslonac.
„Njihovi dani su jako aktivni. Od rođenja je ogroman trud uložen u napredak. Pohađale su redovni vrtić, sada idu u školu… Non-stop s njima radi defektolog logoped. Uvijek su u kontaktu sa svijetom. Mnogo šetamo i družimo se i trudim se svim bićem da im priuštim što više mogu. Svaki dan iznova dajem maksimum kako bi im vrijeme bilo što organiziranije“, ističe Sara.
Govoreći o svojim djevojčicama, uz osmijeh priča kako je Irma u „svom fazonu“, ne voli puno da se gnjavi i maltretira. Obožava da se igra sama i da gleda TV. Ilda voli slikanje, modu… Voli da se oblači, presvlači, šminka, lakira nokte i da sjedi sa Sarom i njenim prijateljima kao odrasla. Sve je zanima.
„Njihov napredak je mukotrpan. Tri koraka unazad pa jedan naprijed i sve tako. To koliko smo postigle najviše se vidi po tome što same jedu, same idu u toalet, peru zubiće, ruke… Slože sve u sobi, pokupe igračke. Samostalne su prilično, mada im nitko na početku nije davao takve prognoze“, kaže Sara.
Irma i Ilda imaju mnogo prijatelja. Mama Sara kaže da su uvijek bili tu za njene djevojčice.
„Jako sam sretna i ponosna. Ni u vrtiću ni u školi nisam osjećala da su bile odbačene ili ugrožene na bilo koji način. Inkluzija bi svugdje trebalo da postoji. Djeca se osjećaju mnogo vrjednijom uz svoje prijatelje”, ističe Sara i dodaje da ih nisu zaobišli ni neugodni komentari „evo je ova sa bolesnom djecom“ ili „+“.
Sara ima 28 godina i ničega se nije odrekla zbog Irminog i Ildinog napretka. Radi dva posla, veoma je posvećena djevojčicama i sama ih podiže.
„Nisam propustila ništa što nije propustila i svaka druga majka. Prioriteti su, kao i kod svih drugih isti. Ne mislim na sebe, već na njih dvije. A to je ogromna sreća. Sve će se nadoknaditi. I izlasci i šetnja i sve što nekad niste uspjeli da uradite, samo kada osjećate mir i spokoj i kada vidite njihov osmijeh“, priča ova mlada, hrabra mama.
Za sve koji prolaze kroz iste ili slične situacije Sara, Irma i Ilda imaju veoma važnu poruku: „Ponosite se onim što imate. Svako dijete je od Boga dato i nije krivo što upravo baš ono ima neki problem. Mnogo se smijte, budite pozitivni i razmišljajte samo o dobrim stvarima. Jer Bog daje najteže bitke najjačim boricima!” – See more at: http://www.pogled.ba/clanak/sara-bero-najvise-pamtim-recenicu-rodili-ste-dvije-djevojcice-s-posebnim-potrebama/118196#sthash.hr15u1ti.dpuf
