Almedina Čamdžić doživjela je tešku saobraćajnu nesreću sa svojih 19 godina. Mali znak nepaznje, slijetanje sa ceste, prevrtanje auta, povreda vratnog dijela kicme su uzorci trajnog invaliditeta.
Mali znak nepažnje, slijetanje sa ceste, prevrtanje auta, povreda vratnog dijela kičme. Sve to uzroci su njenog trajnog invaliditeta.
Kada se probudila u bolnici, nije bila svjesna ozbiljnosti povrede. Mislila je da je to trenutno, da će ponovo moći hodati i micati svoje ruke. Kako je vrijeme prolazilo, stanje se nije mijenjalo i postajalo joj je sve jasnije- Nikada više neće biti kao što je bilo. Zauvijek će ostati u invalidskim kolicima.
„Prije nesreće radila sam na administraciji u autoškoli koja je tada bila u vlasništvu mog oca. Negdje u glavi imala sam planove za ostatak zivota. Nastaviti posao u autoškoli ali kao instruktor vožnje, zajedno sa momkom sa kojim sam tada bila u vezi i koji je zbog toga i položio instruktorski. Planirali smo brak i da to bude porodična firma“ započinje svoju priču Almedina.
Pohadjala je Opću gimnaziju u Zavidovicima ali je volan bila njena ljubav. Zbog toga je i položila za vozača kamiona, tada u to vrijeme druga ženska osoba koja je položila C kategoriju.
S obzirom da je doživjela saobraćajnu nesreću i kao posljedica toga zadobila trajni invaliditet, samim tim su se i planovi morali mijenjati.
„Trebalo mi je 7 god vježbe, kako fizičkih tako i psihičkih da ponovo se uključim u tok života. Počela sam razmišljati šta je to što bih mogla sada raditi. Krenula sam od dekoracija za svadbe i to sam radila 7,5 god i danas ponekad to radim. Ali, htjela sam nešto što ću moći raditi kao stalni posao. Kako sam kući imala šivaću mašinu i od djetinjstva iskustvo rada na njoj odlučim da pokrenem svoj mali biznis. Proizvodnja posteljnog i stolnog programa. Danas imamo svoju firmu Styltex“ kaže Almedina za BUKU.
Nije prolazila nikakve obuke, već je imala iskustvo rada na mašini.
„Ono što mi je tada bilo potrebno da pokrenem svoj vlastiti biznis jeste bila finansijska podrška. Tu vrstu podrške dobila sam od Fonda za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom“
Danas, 3 god posle ono što joj ovaj posao donosi jeste više samopouzdanja, osjećaj da je korisna u društvu i naravno dodatne prihode. Koji su joj danas itekako dobrodošli .
„Napokon mogu na neki način da uzvratim porodici za sve što su za mene učinili tokom svih ovih godina poslije nesreće“
Obzirom da je osoba sa invaliditetom tako ima i zakonske olakšice pri obavljanju svoje djelatnosti.
„Mnoge od njih koristim u vidu neplaćanja nekih taksi, jer je zakonom tako doneseno za OSI. Uz to dva puta godišnje objavljuju se javni pozivi u FPRiZ OSI na koje imam pravo jednom godišnje da apliciram za održivost svog posla. Što je itekako do velikog značaja“ kaže Dina u intervjuu za portal BUKA.
Ta sredstva koja dobija za održivost njenog rada su dovoljna za ovaj posao kojim se bavi.
„Puno znači kada od nekoga (u mom slučaju FPRiZ OSI) dobijete srdstva za rad i na vama ostaje samo da se angažujete radno. Što znači da o jednom dijelu rashoda ne moram da razmišljam.“
Ako bude u prilici da ovako posluje i u narednom periodu i uz podršku Fonda, želja za poslom će trajati sve dok joj to fizička sposobnost bude odobravala.
„U skorije vrijeme planiram proširiti svoj asortiman. Naravno to sam već radila dva puta od kako sam počela raditi i što duže se bavim ovim poslom ideje više naviru. Želja mi je da za nekoliko godina budem prepoznatljiva ne samo kao OSI već kao OSI (kada već to i jesam) koja uspješno posluje i koja je u prkos svom invaliditetu postala uspješna žena. Razmišljam i o upošljavanju drugih ljudi“ priča o svopjim planovima Almedina.
Ipak nije sve tako jednostavno.
„Svaki posao zahtijeva veliku odgovornost, a svaki uspjeh puno truda. Tako da ponekad zbilja bude teško. Sama činjenica da sam u invalidskim kolicima i da sa svojim invaliditetom trebam sama sjesti u auto, otići u nabavku materijala, obavljati administrativne obaveze, raditi na proizvodnji, zahtijeva puno fizičke spremnosti. Ponekad to zna biti jako naporno ali uz jaku volju i trud sve se nekako stigne završiti“ ističe ona
Kaže da joj je olakšavajuće to što posao obavlja u kući gdje i stanuje, tako da nije rob radnog vremena.
„Izuzev ako se desi da imam količinski veću narudžbu onda malo duže radim ali imam mogućnost i da odmorim kada osjetim da mi je tijelo zamoreno. U biti dobra organizacija i jaka volja rezultuju uspjeh“ zaključuje za BUKU Almedina Čamdžić iz Zavidovića,piše http://www.6yka.com/
