Od septembra svaki dan pohađa školu za njemački jezik (5 sati dnevno) i sad je na B2 nivou.
“Mogu reći da se jako dobro snalazim i govorim njemački. Sada radim u struci i poslodavci me tjeraju da stalno učim nešto novo, da nastavljam sa školovanjem. Kada vide da si došao raditi i učiti, svi te jako dobro prihvate. Ja sam prezadovoljna kako sam prihvaćena na sadašnjem poslu, Nijemci cijene naše školovanje i znanje. Plaće su naravno redovne, ne kasne nijedan dan. Radno vrijeme mi je od 7 do 16 sati ili od 12 do 20, ali svaki dan idem sa osmijehom na posao.
Jedina mana ovog grada je što je sve skupo”, kaže.
“Konstanz je turistički grad i stvarno je skup. Imam dovoljno novca, ničega se nisam morala odricati, ali morate znati rasporediti plaću, nema mjesta za razbacivanje i bahaćenje. Društveni život u gradu je odličan, ali nemam baš previše vremena za druženje. Kad idemo na kafu, dogovaramo se sedam dana ranije”, priča Dejana.
Kako kaže, nema velikih razlika između Njemačke i Hrvatske, osim jedne – kvalitete života.
“Onaj ko dolazi kako bi sebi kupio Porsche, gadno se prevari i brzo se razočara. Naši ljudi imaju pogrešno mišljenje o Njemačkoj, ali ovdje možeš uspjeti samo ako si skroman, ne sanjaš veliko i želiš puno raditi. Onaj ko misli da će ovdje doći i odmah zarađivati 3.000 eura, gadno je pogriješio i bolje je da ne dolazi”, poručuje.
Za kraj kaže kako se u Hrvatsku – ne bi vraćala.
haber.ba