Nažalost, u našoj državi je takvo stanje da je većina osoba primorana da napusti našu državi. Svjesni smo da mnogi žive teškim životom a samo oni koji imaju neke štele uspijevaju.
Mladi se trude, uče, studiraju i onda čekaju na birou posao za koji znaju da ga neće dobiti.
Ipak, mnogi imaju zablude kada je riječ o Njemačkoj. Mnogi misle da je tamo sve bajno i da ćete vrlo lako zarađivati. Prvo, tamo su veće plate, ali su također veći i troškovi.
Morate raditi vrijedno jer novac ne dolazi tamo sam od sebe. Također, trebate se potruditi i oko stranog jezika.
Pošto mnogi misle da je tamo sve lagano, jedna žena je napisala tekst u kojem objašnjava kakav je život u Njemačkoj i šta je ono s čim se tamo susrećemo:
“Kad odlazite s rodne grude, svašta vam prolazi kroz glavu. Hoću li se snaći? Jesam li nedovoljno zrela i sposobna?
Kako će me prihvatiti? Hoću li pronaći sitna zadovoljstva i prave prijatelje koje sam imala kod kuće? Hoću li znati da se prilagodim?
| na kraju krajeva – hoće li ta avantura biti vredna svega što ću izgubiti? Hoću li dobiti dovoljno toga zauzvrat?
Kompromisi su nešto na šta se treba pripremiti, ali prednosti su oćigledne.”Sada sam već upoznala nekoliko porodica koje su otišle. l znate šta? OOOODLIČNO IM JE!!
Ali ne kao, ok smo, plaćemo svaki dan za kafom na reci/trgu/šetalištu, ali šta ćemo!
Već kao “živimo četiri puta bolje neko kod kuće i boli nas uvo. Kad se zaželimo dedovine, odemo na nedelju dana i mašala. Ako odemo na dve nedelje, već nam bude previše.” I ne, ne karikiram.
Za sve dušebrižnike, četiri puta bolje ne znači (samo) materijalno bolje. Zašto cela ova frka?
Zato što sam, valjda tristoti put do sada, naletela na jedan od članaka/postova s temom “Jeste, zarađuju se gore pare, ali NEMA GORE ŽIVOTA, braćo i sestre, nema!”
Ne zna Švabo šta je život, živi samo na godišnjem, inaće ćrnći kao u rudniku, ne vidi svetla, života, a kamoli kafe.
Prijatelje nema jer nema vremena za njih. Smrt je to! Hoćete li da vam malo isprićam kako Švabo nema život i nema života do blaženog hrvatskog života? Pa krenimo!
Izvor: megagiga.info
