Imam skoro 42 godine, i s vremena na vrijeme volim reći da ne vjerujem u ljubav, romansu ili u sreću” do kraja života“. Prema muškarcima sam uglavnom otvorena, i bez ustezanja im stavljam do znanja što volim, a što ne.
Takođe im bez mnogo okolišanja kažem da idu dovraga”, počela je ispovijest ukrajinska psihologinja Elen Špundre, koja pokazuje kako na ljubav gleda zrela žena- prenosi Kurir.
“Nisam oduvijek bila ovakva. Ugađala sam muškarcima, kuhala im, kupovala poklone, čekala na njihove poruke, bila spremna s njima ići na kraj svijeta. Svaki put, bila sam spremna da se dam u potpunosti zbog ljubavi. Ali, ako nisam spremna za to više, znači li to da više ne mogu voljeti?
Kada smo mlađi, uglavnom se tražimo, i to može poprilično boljeti. Nekad je potrebno istražiti granice, da preispitaš sebe kako bi znao ko si.
Zrelost je doba kada se zaista susretneš sa samim sobom. Nakon mladenačke zaslijepljenosti i razmišljanjima o žrtvovanju, počinjemo živjeti za sebe.
To ne znači da nam nije potreban niko drugi. Znači li to da smo postali uspješni, okrenuti ka sebi, puni samopouzdanja ili usamljeni? Ne.
Želimo ljubav, toplinu i odnose pune razumijevanja isto kao i kada smo imali 20 godina. Ali, do sada smo naučile da su u zdravoj vezi sve te stvari recipročne.
