Ne radi se samo o oslobađanju muškarca od odgovornosti, već o potrebi žena da zauzmu vodeću poziciju. Istraživanje je pokazalo da je borba moći među partnerima uobičajena pojava. Ako se žena u vezi nađe u potčinjenom položaju, ovo ima poguban uticaj na njenu psihu. To ostavlja velike posljedice na partnerski odnos.
Moguće je da žene imaju potrebu da gospodare u braku zbog vijekova gušenja ženskih sloboda i osnovnih prava.
Nejednakost među polovima ni u kom pogledu ne dotiče muškarce, jer su oni ti koji su uvijek bili privilegovani.
Samim tim, muškarci svoju slobodu i ljudska prava doživljavaju kao nešto prirodno i ne pridaju im nikakav značaj (tako bismo svi trebali da se osjećamo – i muškarci i žene). Samo onaj ko živi lišen osnovnih ljudskih prava zna i osjeća nepravdu, koju oni privilegovani ne primjećuju.
Žene koje se osjećaju potčinjeno u društvu pokušaće podsvjesno da postanu gospodari makar na ličnom planu, u svojoj kući, kad već ne mogu nigdje drugdje. Kada se i taj pokušaj uspostavljanja jednakosti među spolovima izjalovi, kada njen pokušaj da igranjem glavne uloge u braku napravi balans sa njenom društvenom potlačenošću propadne, ženino nezadovoljstvo i tuga izbijaju u obliku džangrizanja, zvocanja, zapitkivanja, ljubomorisanja i sličnih postupaka koji kvare partnerski odnos, intimnost između partnera se gubi, stabilnost braka je poljuljana i povećava se rizik od zlostavljanja, piše “Kurir“…
Međutim, kada je muškarac potčinjen ženi u vezi, on svoju potčinjenost ne doživljava kao nešto tragično, niti nužno loše, s obzirom da je muško samopouzdaanje na zavidnijem nivou od ženskog iz prostog razloga što nikad nije gušeno.
Jednostavnije rečeno – dok muškarac manje “udara šakom o sto”, a više viče “da draga”, žena je zadovoljnija, sretnija, ispunjenija…
