Ljepota

STRAVIČNA NESREĆA – Nekoliko sati prije smrti rekao: “Ovo mi je najomiljeniji dan u životu”, a onda TUGA I MUK

Napisao A. K.

Vozeći motocikl Zlatić je sletio sa kolovoza, udario u saobraćajni znak, a potom u banderu i poginuo na licu mjesta.

Aleksanar Zlatić (48) doktor niškog Kliničkog centra na Klinici za digstativnu hepatibilnu hirurgiju, poginuo je nesretnim slučajem u selu Moravac kod Aleksinca (Srbija). Nesreća se dogodila kada je u utorak oko 21.50 sati, vozeći motocikl marke honda Zlatić sletio sa kolovoza, udario u saobraćajni znak, a potom u banderu i poginuo na licu mjesta, prenosi “Srbija Danas“.

Radost i smrt u istom danu

 Ovo mi je najomiljeniji dan u životu – rekao je Aleksandar nekoliko sati prije odlaska u smrt.

Naime, tog dana proglašen je za docenta na Medicinskom fakultetu u Nišu čime mu je ispunjena želja da bude u nastavi.

– Istovremeno njegova supruga Tatjana, moja kćerka, takođe doktor, dobila je rješenje za posao u osnovnoj školi “Učitelj Tasa” u Nišu gdje radi i moja druga kćerka kao profesor srpskog jezika. Saša je bio ushićen, pun radosti i života. Veselio se i grlio mlađu kćerkicu Aleksandru koja je dobila ime po njemu i stariju Dariju koja je gimnazijalac, inače zvedica u Pinkovoj reviji. Svi smo tog dana bili sretni, a Saša je htio da podeli radost sa svima – kaže Boško Savić, tast poginulog doktora Aleksandra i sa tugom u glasu dodaje:

– Uveče je krenuo sa drugovima bajkerima i kolegama da proslavi uspjehe. Nekoliko sati potom stigla je najcrnja vijest. Za njegovu pogibiju saznale su brzo kolege, ali niko porodici nije imao hrabrosti da to saopšti dok zvanično nije došla policija. Toliko radosti i smrt u jednom danu, sudbina se poigrala s nama – kaže on.

Tuga i muk

U kući Zlatića u Donjoj Vrežini kod Niša, muk i tuga. Supruga Tatjana otišla da priprema sahranu, a kćerkice Darja i Aleksandra privijaju se uz tetu Javorku koja u šoku tiho jeca.

 Aleksandar je bio drag i mio svima. Uzoran suprug i požrtvovan otac. Aleksandra mu je bila mezimica. Kad mu se ostavrio životni san i bio najradosniji, otišao je u smrt. Sve nas je to pogodilo kao grom iz vedra neba – dodaje profesorica Javorka, Aleksandrova svastika.

Skupljao mozak sa kapije

U danu najveće radosti Aleksandar je stradao na najgrozomorniji način.

– Kada sam čuo prasak izašao sam na ulicu. Bilo je to oko 21.50. Prizor je bio užasan. Vidio sam prvo prelomljenu banderu i iskrivljeni znak ispred nje. U jarku rasuti dijelovi motocikla. Na mojoj kapiji bili su dijelovi mozga nastradalog. Tijelo motocikliste, bez glave, letjelo je još pedesetak metara do sljedeće bandere gdje smo ga tek kasnije pronašli u mraku. Užas kao u horor filmu, neću nikada zaboraviti. Stigla je Hitna pomoć i policija, ali pomoći nije bilo za motociklistu, doktora iz našeg sela koga smo svi voljeli – priča Milan Alić, ispred čije kuće, na ulazu u selo Moravac, desila se nesreća.

Komšija Ljubiša Arsić kaže da je ovo osma nesreća na tom mjestu u prehodnih nekoliko godina.

– Krivina je opasna, izgleda blago ali izvlači pa su slijetanja i pogibije česta. I vozači mnogo jure treba barneki znak opomene da smanje brzinu – kažer Arsić.

Prema kazivanju prijatelja Aleksandar je te večeri bio sa prijateljima, bajkerima i doktorima u seoskoj kafani u Draževcu. Na izlasku iz kafane kolega doktor iz Aleksinca predložio mu je da vozi njegov motocikl ali mu je Saša rekao: “Ne dolazi u obzir ti da voziš moj motocikl“. Sjeo je i odjurio prvi. Kolege su stigle nekoliko minuta poslije tragedije i jedva našle beživotno tijelo Aleksandra u mraku.

Komentari

komentara