Stan (Foto: Cure.ba)
Čak ni decenija štednje mnogim zaposlenim ne bi ništa pomogla, jer im mjesečno na račun “ne liježe” 816 maraka, kolika je, prema tvrdnji Agencije za statistiku BiH, prosječna plata u našoj zemlji, mada prema tom podatku među radničkom populacijom vlada skepticizam.
Ali, uzmemo li da zarađujete upravo toliko – za 120 mjeseci vaš prihod će da iznosi 97.920, ali ćete tih deset godina morati da pronađete dodatni izvor novca, kojim biste platili podstanarski život, režijske troškove, hranu i ostalo.
Dakle, ako je riječ o bračnom paru, živjeli bi od jedne plate, a drugu bi “gomilali” dok ne prikupe za stambeni prostor, ako je to u BiH uopšte izvodivo. Međutim, kako plate ponekad budu potrošene nekoliko dana nakon što budu dobijene, stanove u ovim kriznim vremenima malo ko kupuje.
“Posljednjih godina postoje problemi u vezi sa prodajom novoizgrađenih stanova. Onaj ko ima nešto novca kupuje polovne, jer su nešto jeftiniji, pa na taj način rješava stambeno pitanje. Mladi bračni parovi, čak i oni koji imaju posao, nemaju šansu da dođu do stana s obzirom na plate kakve imaju. Dakle, ako nemaju nekakvu ‘zaleđinu’, odnosno nekoga da im pomogne, imaju velike probleme”, navodi Mile Ribić, predsjednik Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalnih djelatnosti RS.
Da građanima koji nemaju svoj stan nije lako svjesni su i u Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH gdje upozoravaju da u našoj zemlji postoji dosta velika disproporcija između cijena stambenog prostora i prosječnih primanja građana.
“To za posljedicu ima velik broj građana koji nisu u stanju riješiti vlastito stambeno pitanje kupovinom stana, ili, ako su i ušli u kreditni aranžman kupovine stana imaju velikih problema s otplatom kredita”, kazali su u Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.
Posljednjih pet godina Neven Gauk i njegova supruga podstanari su u Banjaluci, a podstanarski život ih je koštao, samo za kiriju – vrtoglavih 18.000 maraka. Dakle, ne računajući režijske i ostale troškove.
“Međutim, pošto nam primanja nisu dovoljno visoka, iskreno, ne usuđujemo se da zakucamo na vrata nekog preduzeća koje prodaje stanove, jer je u ovoj zemlji sve neizvjesno, tako da, iako danas radimo, ne zna se šta će biti već sutra, a kredit treba vraćati decenijama”, pojašnjava Gauk.
Preduzeća koja se bave prodajom stanova u BiH i dalje se žale jer je posao “mršav”, što nikoga ne čudi, jer je broj siromašnih stanovnika naše zemlje sve veći, tako da mnogi jedva uspijevaju da sebi obezbijede hranu, dok stambeno zbrinjavanje ne smiju da “zacrtaju” ni pod tačku “razno”.
nezavisne
