dnevni boravak (foto:cure.ba)
Bijela pripada neutralnim bojama. Prostorije obojene bijelo djeluju svijetlo i prostrano, u njima se sve ostale boje dobro ističu i svježe su. Male prostorije, u koje treba mnogo toga smjestiti, dat će dojam većih prostorija ako imaju bijele zidove i bijeli strop. Dodamo li malo drap ili zelene boje, oslobodit ćemo hladni dojam bijelog.
Svijetlo siva je također neutralna i djeluje slično kao bijela. Preporučuje se svima kojima je bijela previše osjetljiva. Međutim, svijetlo siva ne bi smjela dobiti plavičasti ton.
Siva je u raznim nijansama nautralna i suzdržana. Budimo oprezni kad je upotrijebimo za velike površine i u tamnim tonovima – da soba ne bi djelovala mrtvo i strogo.
Žuta djeluje živo i svježe i može sobu učiniti sunčanom. Odabire se osobito za hladne sobe, na sjevernoj strani i za dječje sobe. Omiljena je žuta s tonom crvene. Čistu limun-žutu treba upotrebljavati oprezno. Ona čini lica blijedim i zasjenjuje većinu drugih boja.
Crvena je najintenzivnija boja za prostoriju. Djeluje toplo i poticajno, ali je treba nanositi samo na male površine. Na velikim površinama dojmit će se tjeskobno i teško. Mirnija je crvena s prijelazom u smeđe – ali i tada treba biti oprezan da tonovi ne budu previše tamni.
Narančasta također pripada toplim bojama. U malim prostorijama, kao i crvenom bojom, ne bojiti velike površine.
Drap (bež), svijetlo smeđa u tonovima do boje pijeska, stvara osjećaj sigurnosti i topline.
Zelena, kad se ispravno miješa, može biti ljupka i ugodna boja, istovremeno topla i odmarajuća; upotrebljava se, na primjer za sobu za dnevni boravak. Međutim, svaka vrlo svijetlo zelena i tirkizna prostorija čini nam se kao kupaonica. Dodamo li plavu, zelena će biti hladnija.
Plava je najhladnija boja i čini svaku prostoriju većom, što može biti važno npr. za male kuhinje i kupaonice, ali i za sobe na južnoj strani, izložene suncu. Stanovita nijansa svijetlo plave dobro pristaje uz namještaj od tikovog drveta, ali je treba najprije isprobati pri svjetlosti žarulje.
Više boja u jednoj prostoriji treba međusobno harmonično uskladiti. Opća su pravila:
– prostorija oblikovana toplim bojama trebala bi uvijek da sadrži i nekoliko hladnih tonova – i obratno.
– prostorijama s malo sunca dat ćemo tople tonove boja, sunčanim prostorijama hladne boje.
– radne prostorije, predsoblja, stubišta itd. trebala bi biti u hladnim bojama.
– kuhinje u hladnim bojama djeluju neugodno – bolje je upotrijebiti svijetlo žutu ili bež.
– spavaće sobe podnose žute tonove; kad su sunčane, u nježnim pastelnim tonovima.
Sklad boja ne zavisi samo od toga kako su oblikovani zidovi, premda je to najvažnije, već i od kakvog je drveta namještaj, kakvi su prekrivači, tepisi i zastori od dekor tkanine. Osnovna je shema za slaganje boja:
– Kontrastno: kombinacija komplementarnih boja, crvene i zelene, pri čemu jedna boja ima glavnu ulogu, a druga joj se podređuje – np. tamnozeleni tepih, žutozeleni prekrivači, jarkocrveni zastori.
– Umjereno: kombinacija komplementarnih boja, žute i plave, ali u isprekidanim tonovima i smeđom bojom kao prijelazom – npr. plavi tepih, žuti zastori protkani smeđim, presvlake namještaja u bež-smeđem, namještaj od orahovine.
– Umirujuće: umirujući sastav boja s jednom glavnom bojom, slaganje tona u ton, npr. zelenožuti tepih i slični zastori, tamnosmeđe presvlake, namještaj od tikovine.
– Toplo: povezivanje žutih i crvenih tonova – npr. tepih boje opeke, zastori u svijetlim crvenim tonovima, sive ili kao bjelokost presvlake za namještaj.
– Hladno: kompozicija plavih i zelenih tonova, u prvom redu za velike, reprezentativne prostorije – npr. tamnoplavi tepih, isti ton boje sa zelenim prugama za presvlake namještaja, azurno plavi, zelenkasto protkani zastori, smeđecrvenkasto drvo namještaja.
– Ublaženo: ujednačena kombinacija plavog i žutog – npr. sivo melirani tepih, plavo tapecirani namještaj, žutonarančasti zastori.
cure.ba
