Kenan Kestendžić (foto: klix)
Zahvaljujući zahvatu u Općoj bolnici Prim. dr. Abdulah Nakaš, podršci ljekara i najmilijih, ali volji, želji i ustrajnosti Kenan je lakši za nevjerovatnih 87 kilograma.
Kada je 1. novembra 2011. godine legao na operacijski sto imao je 225 kilograma i bio jedan od najtežih Bosanaca i Hercegovaca. No, danas su stvari drugačije. Kenan trenutno ima 138 kilograma, a u narednom periodu očekuje da izgubi dodatnih 20 do 30 kilograma. U razgovoru za Klix.ba kaže da je dan kada se operisao njegov drugi rođendan. Ponovno je rođen u svim sferama života.
Usvojio je nove prehrambene navike, novi stil života, prvi put uživa u malim stvarima kao što je odlazak u kupovinu odjeće ili mogućnost da sjedne u stolicu s naslonima za ruke, nešto što mu je prije 11 mjeseci bilo nezamislivo.
“Mnogi mi kažu da sam drugi čovjek. Ja sebe smatram trećim čovjekom. Bio sam jedan čovjek sa 225 kilograma, izgubio sam 87, što je prosječna težina jednog čovjeka, tako da sam ja sada sa 138 kilograma treći čovjek koji je naučio ponovno da živi i usvojio nove zdrave navike, kako žvakati i šta jesti. Nisam sebi ništa uskratio, operacija je dovela do toga da ja nemam osjećaja gladi”, priča nam Kenan i dodaje da njegov dan sada počinje jednosatnim treningom, a ranije mu je teško bilo preći i nekoliko koraka.
Na njegovom meniju više nema ćevapa, pite, jumbo pizze i ostale brze hrane. Sada su tu žitarice, supe, salate, voće, povrće… Ishrana mu je reducirana na unošenje od 1.000 do 1.200 kalorija dnevno. Usporedbe radi, ranije je to bilo 3.500 do 4.000 kalorija svaki dan.
“Ključno za svaku gojaznu osobu je mentalno raščistiti neke stvari sam sa sobom. Ne postoji ‘sutra ću’. Sve gojazne osobe idu na dijetu od sutra, a nikada odmah sad. Problem gojaznosti se rješava odmah. Treba biti uporan i rezultat mora doći. Ne postoji čarobni štapić, niti je to ova operacija. Ona ne rješava problem preko noći. To je jedan mukotrpan rad i odricanje od svega”, naglašava naš sagovornik i dodaje da je gojaznost goruće pitanje našeg društva na koje ono žmiri.
Upravo zbog toga je, zajedno sa još nekolicinom ljudi koji su imali slično iskustvo, osnovao Udruženje za prevenciju i liječenje gojaznosti, čiji je danas predsjednik. Smatra da probleme gojaznih mogu razumjeti samo gojazni, stoga Udruženje pruža podršku svim ljudima sa viškom kilograma u vidu korisnih savjeta i preporuka, ne samo onih koji su prošli proces mršavljenje već i nutricionista i ljekara.
“Ovo Udruženje je moj vapaj, moj krik da se pomogne osobama koje imaju problem gojaznosti. Najbitinija stvar je da niko od gojaznih osoba neće sebi priznati da spada u tu kategoriju, a ustvari samo lažemo sebe. Ja sam prvi lagao sebe i nisam se nikad vidio kao jednu od gojaznih osoba”, ističe Kestendžić i dodaje da su osobe sa viškom kilograma u našem društvu diskriminirane i odbačene.
“Ono iza čega stojim i niko me ne može ubijediti u suprotno je da su gojazni ljudi građani drugog reda u ovoj zemlji. Uvijek pričamo o vjerskoj i nacionalnoj diskriminaciji, a prva stvar o kojoj trebamo pričati je diksriminacija pretilih ljudi. Kada ste vidjeli neku reklamu ili muzički spot u kojem su gojazni? Sa svih strana nam se nameće ideal vitkosti kao ljepote i u takvom okruženju, pretili ljudi se osjećaju odbačenima. Oni se moraju dvostruko više truditi da budu primjećeni u društvu i da se počnu vrednovati na jedan realan i stvaran način. Nažalost, lokalna zajednica je slijepa i gluha na ovaj problem. Otkako smo osnovali Udruženje nisu podržali nijedan naš projekat. Upravo zbog toga sam se politički angažirao kako bih pokušao neke stvari promijeniti iznutra i skrenuti pažnju javnosti na probleme gojaznih”, kaže Kestendžić i upozorava da je problem viška kilograma kod djece sve prisutniji.
“Svi se mi lažemo da toga kod nas nema, da djeca nisu gojazna. Dovoljno je stati pored jedne škole i posmatrati nekoliko minuta. Vidjet ćete po smeću koje ostane oko škole šta je to što naša djeca jedu. Problem je i u roditeljima koji misle da je dijete koje je bucmastije zdravije. Kako stvari stoje izaći ćemo u jednu gojaznu naciju. Trenutno smo šesti u svijetu i samo smo u uzlaznoj putanji, a ako sami ne poradimo na tome i svi se ne uključimo u ovu priču, bit će samo gore”, zaključuje Kestendžić.
Zahvalan je danas što je dobio drugu šansu. Ističe podršku doktora Namika Hadžiomerovića i Asima Alibegovića koji su mu “otvorili oči”. Da nije bilo njih i njegove djevojke, koja mu je sve vrijeme bila bezrezervna podrška, on bi danas tonuo dublje u problem koji bi na kraju rezultirao smrću ili nepokretnošću.
klix.ba
