Znanstvenici s engleskog Sveučilišta Surrey podvrgnuli su skupinu ljudi dijeti 5:2 koja podrazumijeva normalno jedenje pet dana u tjednu i dva dana strože dijete kad su jeli samo juhu i dijetalne shakeove, piše “Tportal“.
Uspoređujući ih s ljudima koji su jeli uobičajeno sa svakodnevnim ograničenim unosom kalorija, metabolizam ispitanika podvrgnutih dijeti 5:2 bio je ubrzaniji i masnoće iz njihove krvi brže su se uklanjale nakon svakog obroka. Ovakav način prehrane, smatraju znanstvenici, dugoročno predstavlja dobrobit za srce i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.
U istraživanju je sudjelovalo 15 ljudi prekomjerne tjelesne težine koji su podvrgnuti dijeti 5:2 i koji su u danima dijete unosili samo 600 kalorija dnevno. Uspoređivani su sa skupinom od 12 ljudi prekomjerne težine na uobičajenoj prehrani s ograničenim unosom kalorija na 1400 dnevno za žene i 1900 kalorija dnevno za muškarce.
Znanstvenici su pratili ispitanike dok nisu izgubili pet posto tjelesne mase i, prema podacima objavljenim u časopisu British Journal of Nutrition, skupina 5:2 do cilja je stigla znatno brže. Ispitanicima iz ove skupine trebalo je za to u prosjeku 59 dana, dok su ispitanici koji su prebrojavali kalorije svaki dan za isto trebali u prosjeku 73 dana.
Možda i važnije od samog gubitka tjelesne mase to je da su nalazi zdravstvenog pregleda upućivali na to da je skupina 5:2 nakon istraživanja bila znatno zdravija.
Testovi krvi pokazali su kako je nakon obroka razina trigliceridnih masnoća u krvotoku skupine 5:2 bila daleko manja na kraju istraživanja, a tijekom istraživanja smanjio im se i krvni tlak za devet posto. Skupini na uobičajenoj dijeti krvni tlak porastao je za dva posto.
Pored toga, skupina 5:2 pokazivala je i znakove boljeg lučenja inzulina i time bolje apsorpcije šećera iz krvi.
Znanstvenici vjeruju da opetovani post prisiljava tijelo na promjenu načina na koji sagorijeva masno tkivo i šećer, vjerojatno zbog toga što tijelo tijekom posta mora iskoristiti sve resurse koji su mu na raspolaganju. To bi značilo da mišići nauče znatno brže trošiti masnoće i šećer.
Međutim valja naglasiti kako dijeta 5:2 nije nimalo lagana. Na početku istraživanja u nju se uključilo 24 osobe, a završilo ju je tek 15 ispitanika. Četvero ih je odustalo jer nisu mogli podnijeti ovakav režim prehrane, dok ih je pet odustalo zbog drugih razloga.
Od 17 osoba koje su se uključile u istraživanje u skupini uobičajene dijete uspješno ju je završilo 12 ispitanika. Dvoje ih nije uspjelo pridržavati se dijete, dvoje nikako nije uspjelo izgubiti dovoljno težine, a s jednom su osobom znanstvenici izgubili kontakt.
‘Kao što se može vidjeti u studiji, neki naši sudionici imali su poteškoća s izdržavanjem dijete 5:2, što ukazuje na to da ovakav način dijete nije prikladan za sve. U konačnici, ključ uspjeha je pronalaženje dugoročno održivog pristupa. Oni koji su se uspjeli pridržavati dijete 5:2 mogli bi imati potencijalno povoljne učinke na neke važne pokazatelje rizika od kardiovaskularnih bolesti, a u nekim slučajevima više od onih na svakodnevnoj dijeti’, zaključuje znanstvenica Rona Antoni i navodi kako je potrebno provesti dodatne studije koje bi potvrdile ova otkrića, ali i pomogle u razumijevanju osnovnih mehanizama te povećale podnošljivost dijeta 5:2.
