Naime, ugušila se plastičnom vrećicom koju je tijekom noći navukla na glavu i ljepljivom vrpcom pričvrstila oko vrata. Jezivi prizor zatekla je njezina majka Senka. – Bilo mi je čudno što su vrata bila zatvorena jer ih obično noću držimo otvorenima. Napravila sam joj doručak i pošla u kupaonicu, a onda su se odjednom vrata njezine sobe nekako sama odškrinula. Tada sam vidjela kako nepomično leži, ispričala nam je majka koja prethodno nije primijetila ništa neuobičajeno.
– Uvijek ranije idem spavati, a ona ostane gledati TV. Tako je bilo i večer prije. Bila je povučena, mirna i tiha, ni s kim se nije družila ni izlazila, osim ponekad sa mnom ili sama do Zavoda za zapošljavanje. Dan ranije smo išle do oftalmologa zbog njezinih naočala. Unatrag dva mjeseca uzela je sliku oca, koji je umro prije šest godina od moždanog udara, i govorila da mu je “bolje na nebu”. Žalila se na besperspektivnost i to što živi od onoga što zaradim u kazalištu, gdje sam zaposlena, navodi majka napominjući da se Silvija dva dana ranije sama porezala po ruci i govorila da se pokušala ubiti. – Htjela sam pisati svećenicima kako bi je na neki način poslali u inozemstvo i zaposlili. Ovdje nemamo nikoga. Nemamo ni veza. Muž je bio u vojnoj mirovini, a ja sam rođena kod Ploča i živimo u alternativnom stanu. Sve što smo imali srušeno je u ratu u naselju Zalik. Ne znam kako ću jedino dijete pokopati pa molim sve one koji mogu pomoći da to i učine. Obiteljsko grobno mjesto postoji, ali ne i sredstva za opremanje, tužno će majka. Inače, rijetki Silvijini poznanici kažu da je oduvijek bila povučena, ali jako inteligentna. Tako se prisjećaju da je na fakultetu imala prosjek ocjena 4,3, ali unatoč tome, ostala je socijalno zanemarena. Za danas najavljena obdukcija mogla bi barem odgonetnuti točan način smrti nesretne djevojke.
