“Moje odrastanje u Šapcu pamtim kao lijep period. Mnogo sam volio fudbal i to me je jedino interesovalo ali kasnije se to promijenilo i počeo sam da pjevam. Moja kuća je bila između četiri kafane i svaku noć sam slušao kako se svira i pjeva, i jedno veče moj stric me natjerao da zapjevam u jednoj kafani. Tada sam zapjevao od Esme Redžepove “Čaje šukarije” s obzirom da sam je skidao u originalu mnogo se naroda skupilo da me sluša.
I tako sam nekako počeo da pjevam po tim šabačkim kafanama da bi jednog dana došao jedan od najboljih obrenovačkih muzičara i tražio od mog oca da me vodi u Obrenovac da od mene naprave pravog pjevača, da snimim ploču kod Buce Jovanovića. Moji roditelji nisu baš vjerovali u mene kao ni Buco dok me nije čuo. Tada sam zapjevao jednu pjesmu koju niko nije znao u njegovom bendu i u tom momentu je ušao od tog Buce otac i rekao ‘Za cijeli moj život ovdje nikad bolji pjevač nije zapjevao’.
Nakon toga izdao sam ploču i sve moje pjesme znala je cijela Jugoslavija, nakon toga redali su se hitovi, a neke pjesme sam i sam komponovao. U tom periodu upoznao sam i Gocu, oženio se, dobio djecu, osnovao porodicu što je san svakog čovjeka”, priča Šaban i dodaje:
“Kada sam imao turneju u Australiji, bio sam u Sidneju kada su mi prišli i rekli da mi je otac preminuo. Plakao sam kao malo dijete, to mi je bila i ostala najveća trauma u životu. Nisam mogao nazad u Šabac jer nije ni bilo često letova, a i mnogo je ljudi uložilo velike pare u moju turneju. Tada sam pjevao i plakao na nastupima, nikada nisam prežalio to što ja nisam sahranio svog oca, to ne mogu sebi da oprostim”, prenosi “Scandal“…
