Nizaheta Imamović s djecom (Foto: oslobodjenje)
Kako nam je kazala Nizaheta, svjetlo ne može da upali jer se nešto pokvarilo, a taj problem je najmanji sa kakvim se suočava. U mraku sobe na jednom kauču ugledali smo sedam mališana.
– Živim sa sedmero djece. Jedna kćerka je jako bolesna, teža mentalna retardacija, nepokretna, stopostotni invalid. Samohrana sam majka. Živim od dječijeg doplatka manjeg od 200 maraka i kćerkine invalidnine. Najmlađe dijete je 2010. godište, a najstariji sin je 1995. Četvero njih se školuje. Teško živim. Ovo je tuđa kuća, ali živim u njoj već 12 godina i niko me ne tjera. Međutim, ni to nije sigurno, kazala nam je Nizaheta.
Ova samohrana majka nigdje ne radi jer se mora brinuti o teško bolesnoj kćerki Berini.
– Ne radim nigdje jer moram stalno biti uz bolesnu kćerku. Imam mnogo troškova i za lijekove, pelene, odjeću, obuću… Ali, najgore od svega je što nikako nemam drva i ne mogu da naložim vatru kako bi se djeca ugrijala. Evo, sad najavljuju niske temperature i to mi je najgore. Na struju ne smijem da se grijem jer već imam dugovanja i strah me da će je isključiti. I sa hranom je teška situacija, jedva kraj sa krajem spajamo, ne može nam biti. Naša želja je samo da imamo ono osnovno da možemo preživjeti, istakla je Nizaheta.
Svaka pomoć ovoj porodici je dobrodošla, a kako je Nizaheta kazala, drva su joj možda i najpotrebnija. Ukoliko želite i u prilici ste pomoći ovoj porodici, to možete uraditi na adresi Soukbunar 209 ili pozvati broj telefona 033/973-343.
oslobođenje