Ilustracija (Foto: arhiva)
Svih pet prstiju mu je slomljeno. Jedan je amputiran odmah po prijemu u užičku bolnicu, a za koji dan doktori će morati da mu odstrane još jedan.
Zauvijek će Stafan pamtiti i petak, 26. avgust, kada je traktorom krenuo da izvlači drva u šumi u selu Dragojevac. On je vozio traktor, otac je išao pored.
– Htio sam da stisnem kočnicu, ali je noga skliznula sa papučice i uletjela u kardan. Pogonsko vreteno je uvuklo stopalo u mašinu i počelo da melje. Svom snagom sam pokušavao da iščupam nogu, ali nije vrijedilo – sjeća se mladi Ariljac.
Noga je bila zarobljena u mašini dva i po sata. Najprije je došla hitna pomoć koja mu je dala anesteziju, zatim i ariljski vatrogasci koji su se terenskim vozilom po nespristupačnom terenu probili kroz šumu. Brusilicom i hidrauličnim makazama morali da sijeku traktor da bi izvukli prilještenu nogu.
Stefan se hrabro osmjehuje dok priča kakav je pakao prošao.
– Htio sam da vršitim od bolova, ali sam ćutao zbog nemoćnog oca koji nije mogao da mi pomogne. Ubjeđivao sam ga da mi nije ništa, a htio sam da puknem od bolova. Znoj koji je lio sa čela nisam mogao da sakrijem. Već sam vidio kako se budim u bolničkom krevetu bez desnog stopala. Kako je moglo biti, dobro sam prošao – priča mladić.
Ortopedi kažu da mu nije bilo ugroženo samo stopalo, već cijela noga. Da je pogonsko vreteno još samo malo povuklo nogu morali bi da sijeku potkoljenicu.
– Odmah smo mu odstranili mali prst nadajući se da ćemo preostala četiri spasiti. Nažalost, za koji dan ćemo da amputiramo i domali prst jer gangreozan i crn – priča doktor Uroš Jovićević dok pokazuje rendgenski snimak stopala punog metalnih opiljaka.
Stefana čeka još jedna operacija i desetak dana ležanja u bolnici. Potom slijedi previjanje, rahabilitacija i navikavanje na život bez dva prsta.
novi.ba
