Foto:arhiva
Nedavno sam došao do vrlo zanimljive priče, još jedne u nizu odnosa svekrva-snaha, ali i ova je zaista vrijedna prepričavanja. Mlada djevojka (lijepa i poželjna) udala se i otišla da živi kod svog supruga u kuću gdje živi još njegova majka, dvojica njegove braće i njegova sestra (ponekad). Puna kuća. Sva sreća da je na tri sprata, ali i da je na deset bilo bi nemoguće preživjeti. Sestra je povremeno dolazila (da prenoći) jer bila je u braku (nesretnom – muž alkoholičar).
Čisto bi došla izjutra na prvu kafu, da ispuši koju kutiju cigara, ponese ručak mužu alkoholičaru od mame, a i da ne kuha (jer bila je loša i u tome). U vrlo kratkom vremenu nevjesta je shvatila da nikako neće uspjeti složiti se s načinom života u kući i svekrvinim sistemom, posebno nikada je neće moći oslovljavati s “mama”!
Njihovo ponašanje je bilo toliko različito, tako da se nevjesta jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika. Čim je ušla u kuću kod svekrve sve ukućane prozvala je huncutima i naglasila da su ružni ko majmuni, te da je ona nešto najljepše što im je ikada ušlo u kuću. Prolazili su dani, prolazili su mjeseci, ali dva svijeta bila su nespojiva. Nevjesta je jedan dan odlučila kuhati. Napravila je bosanski lonac (s lukom kao što ide), a onda su svi napravili grimase – jer kod njih u kući niko ne jede luk. Raspravljanja i svađe samo su se nizale. Međutim, činjenica je da shodno starim običajima nevjesta je dužna pokoravati se svekrvi i njenim prohtjevima. Sve bi bilo med i mlijeko da u kući nije bila sestrica koja je imala loš brak s mužem i koja je u kuću dolazila tražeći izlaz, ali paralelno je zagorčavala nevjesti život. Ali nevjesta se nije dala. Tako je jednog dana istukla sestricu, tresnula je glavom u zid i dodatno cinkala njezinom mužu, pa je ovaj ubio boga u njoj. Situacija je bila divna kada se pričalo svoj rodbini i prijateljicama kako je najbolja nevjesta koju bi ikada poželjeli u njihovoj kući. Ali nevjesta je uzela muža pod ruku i napustila zmijsku jazbinu.
Deset godina nije pričala ni sa svekrvom, niti sa zaovom koju je pošteno istukla. Nije dolazila ni na praznike, ništa. Nevjesta je znala sebi. Ona ode petnaest dana na more, podijeli kvalitetne napojnice, pa joj poslužno osoblje ljubi ruke, klanja se i tetoši je. Svekrva je često poručivala po zajedničkim poznanicima poruke tipa: Moj sin šest firmi da ima njoj ne bi moglo da bude. Lijepe žene su te za kojima lude muževi, ljubavnici gube glave i pridonose u istoj mjeri ili i više od zakonitog supruga. Na njima je samo da izaberu lokaciju za kuću, mjesto u firmi i tačku na globusu gdje će se odmarati.
senzacija.ba
