Foto:arhiva
Činjenica je da u današnje doba u maloj mjeri možemo kontrolisati hoćemo li biti jutarnji ili noćni tip. Istraživanja su pokazala da je ta preferencija gotovo u potpunosti genetski uvjetovana te da je sklonost tome hoćete li postati noćna ptica ili ranoranilac zapisana u vašem genetskom kodu, javlja Hina. U modernim su vremenima ljubitelji kasnog lijeganja zbog prirode radnog vremena i društvenih obveza prirodno zakinuti i konstantno neispavani.
Neispavanost ljubitelja kasnog lijeganja koje im nameće ispunjavanje društvenih normi naučnici su nazvali “društveni jet lag”. No i našim je precima takav bioritam pojedinaca bio od velike važnosti jer je u vrijeme kada su na Zemlji živjele zajednice lovaca i sakupljača bilo iznimno opasno dopustiti da svi njezini članovi spavaju istodobno. Neko je morao imati drukčiji bioritam i “čuvati stražu”, prenosi ScienceAlert.
Dakle, naučno je dokazano da su noćne ptice na određeni način u nepovoljnijem položaju jer neispavanost utječe na moždanu aktivnost. Stoga noćobdije imaju manje bijele moždane tvari koja pomaže neuronima u komunikaciji s drugim moždanim stanicama, a to znači i manju mogućnost za proizvodnju hormona “dobre volje”, serotonina i dopamina. Ali noćobdije su, kažu naućnici, kreativnije i imaju bolje kognitivne sposobnosti od jutarnjih tipova.
A nedostatak bijele moždane tvari kod njih se nadomješta lučenjem viših razina kortizola, hormona stresa, koji se povezuje s više poslovnih mogućnosti te s financijskom dobiti. Usto su, prema istraživanjima, noćni tipovi psihički izdržljiviji od ranoranilaca. A kada je o tinejdžerima i spavanju riječ, pravila nema – čini se da hormonalne promjene privremeno mogu prevladati genetske različitosti. Samo privremeno
novi.ba
