Poslije opraštanja rodbine, prijatelja i drugova iz djetinjstva, kraj kovčega ispred kapele, gdje se pred polazak povorke spontano prolomio aplauz, Usnija je ukopana na muslimanskom dijelu skopskog groblja Butel, na parceli gdje počivaju njeni najbliži. To je bila njena posljednja želja, mada je, kako vele njeni, “toliko bila vezana za Beograd, odakle je dostojanstveno ispraćena u Skoplje”.
Ispraćena je, skromno, tiho, uz vjerski obred, posljednju molitvu i oproštajno slovo imama Ali Berata iz Amdi-pašine džamije iz obližnjeg romskog naselja Šuto Orizari u Skoplju.
– Ostavila nam je Usnija amanet da je pamtimo po pjesmi, ljepoti, radosti, bez suza, čineći samo dobro, mada smo toliko toga progurali u životu tegobnog, bolnog sve do njenih posljednjih dana i teške patnje – tiho je govorio njen brat Reško.
Na posljednjem ispraćaju Usnije, nije bilo njenih kolega iz Makedonije, nije bilo oproštajnih obraćanja, ni jedne jedine riječi posljednjeg pozdrava. Od zvaničnika na pogreb je jedino stigao Nedžad Mustafa, ministar bez portfelja u Vladi Makedonije iz redova Romske stranke.
– Svi smo tužni, saosjećamo sa njenom rodbinom, najbližima, ali ostat će njena njena pjesma, neponovljiva harizma, nezaboravan lik, vedrina, stas i glas prekrasne žene i dobrog čovjeka, velikog humaniste, kakav se više neće roditi – istakla je Vaska Jankovska koja je, širom svijeta pronijela romsku pjesmu sa orkestrom Gorana Bregovića.
Koliki je trag ostavila u kulturi, pjesmi i humanitarnim angažmanom teško je opisati. Zaslužila je, kako je rekla, da joj se na posljednjem ispraćaju jednim cvijetom pokloni i neko od zvaničnika iz resora kulture.
doznajemo
