`Ja sam ponosna mama dva borca, dvije palčice, moja dva razloga za život. Prva kćerka se rodila 2005. godine. Rođena je carskim rezom u 27. nedjelji trudnoće, sa samo 880 grama. Prognoze nisu bile dobre ni za nju ni za mene. Dva puta su me oživljavali na stolu, a bebicu stavili na neke cjevčice. Nju su odveli u inkubator, mene u šok sobu.
Sljedeći sati su bili godine, ništa nisam znala ni o njoj ni o bilo čemu, jedino što me držalo je sitni, jedva čujni plač u momentu kad je rođena.
Strah, to je jedino što sam osjećala, dok me nisu odveli k njoj, tad se desio klik u mojoj glavi, odluka da hrabrost preuzme i da “guram“ dalje i za nju i za sebe. Sljedećih 21 dan provela je na respiratoru. Hranu je dobijala kroz cjevčicu u nosu, bila je toliko mala da su joj pelenu lijepili na ramena ali borila se.
Svaka njena reakcija bio je pomak na bolje! Iz dana u dan je očaravala mene, doktore, kompletnu porodicu! Nakon tri mjeseca smo puštene kući. Malecka je imala 2.600 grama, ali borba se nastavila.
Uslijedile su fizikalna terapija, kontrole, pregledi, plakanje se pretvorilo u smijanje! Prvi koraci, zubići, riječi, sve je to krenulo sa napunjenih 9 mjeseci. Nizali smo pobjedu za pobjedom, od najcrnjih prognoza do onih najboljih, od izgubljene bitke za život do pobjednika!
Nakon svega proživljenog, odluka da imam jos djece je bila sve dalja, ali kako to u životu često biva, osam godina kasnije ostala sam trudna. Odmah mirovanje, mijenjanje životnih navika, sve je bilo podređeno toj trudnoći pokušajima da prođemo bolje nego prvi put! Nažalost, dogodilo se isto.
Pritisak, voda, preklampsija, posteljica je počela da se raspada i carskim rezom je okončana trudnoća opet u 27. nedjelji.
Moja druga kćerka je rođena sa 780g, međutim još u operacionoj sali stavili su je na respirator i dok su je smiještali u inkubator tri puta je iščupala samoj sebi respirator. Svi prisutni su bili u čudu. Vidiš tako malo biće, a u njemu takva želja za životom. Odlučili smo da je ostavimo bez respiratora – uspjela je! Ni minut nije bila na respiratoru, hranu je dobijala sondicom kroz usta, svaki dan je dobijala na težini, još u bolnici je krenula na vježbe i nakon mjesec dana bila puštena kući.
Prva godina života nam je protekla po kontrolama, u vježbanjima kojekakvim ali evo, sve se isplatilo, sad je to curica od dvije i po godine, ima 13 kg, priča kao vreteno, hoda, igra se, sve razumije. Samostalna je, vesela i razigrana.
Nas je život nagradio, starija je 10.5 godina sada, odlikašica, bavi se košarkom i plesom, a mlađa je jedna prava,zdrava i vesela curica koja ne odudara od prosjeka normalno rođene djece,afiniteta za dosta toga u životu pokazuje ali kad dođe vrijeme za to neka se sama odluči,a mi kao roditelji ćemo kao i do sada . . . Biti podrška i oslonac!
Sretno svim malim, velikim, ranije ili na termin rođenim, roditeljima i onima koji će to tek postati
24sata.rs
