Kako je izjavila, iz crnih misli ju je izvlačila podrška njenih najbližih, kao i to što je jednostavno znala da će preživjeti.
Nije bilo šanse da sebi dozvolim da umrem. Ja zaslužujem da živim. To me je uvujek vodilo naprijed, kao i dvije rečenice: “Kada je najteže, ti tada guraj najjače” i: “Bol koji osjećaš danas je snaga koju ćeš osjećati sutra”. Takođe, mnogo mi je značajna podrška mojih najbližih, mojih prijatelja, ali i svih onih koje ne poznajem, a slali su mi pozitivnu energiju i molili se za mene. To mi je davalo snage. I konačno, naši srpski fenomenalni lekari u koje sam imala i imam povjrenja, oni su pokazali da je srpska medicina jedna od najboljih na svijetu – započinje priču za “Blic magazin” Dea Đurđević.
Samo nekoliko mjeseci nakon nesreće, Dea je ponovo stala pred kamere i nastavila zajedno sa Predragom Sarapom da radi “Jutarnji program”. Ipak, Đurićeva otkriva da joj teško pada što ne može saam da se istušira, obuče ili jede:
– To su osnovne stvari koje čovjek uradi kada se probudi, ali radim na tome da uspijem i to sebi da omogućim. Sretna sam što se budim u svom krvetu i što svoje najdraže mogu da vidim kad god poželim. To je prava sreća – dodaje Dea.
Ona je i u kratkim crtama opisala kako izgleda njen dan:
Kada radim, ustajem u pet sati, kafa, tuširanje i posao. Nakon toga kolegijumi, pa terapije i vježbe. Tada se već mnogo umorim i rijetko imam priliku da se vidim sa prijateljima, ali volim da izdvojim vrijeme i za njih, jer me mnogo čine sretnom.
Dea otkriva da za nju ne postoji više nijedan strah, možda jedino od visine. Takođe ističe da joj više u životu nije moto “Možeš me voljeti ili mrziti, ali nikako ignorisati”.
– Malo sam porasla, sada je: “Žao mi je što nisam rođen malo gluplji ili malo pametniji. Gluplji da neke stvari ne primjećujem, a pametniji da ih primećene ne komentarišem” (Žarko Laušević).
