Prva cigareta baš i ne donosi neki užitak. Kako to da je toliki broj ljudi ipak ovisno o njima te im je poprilično teško napustiti tu svoju naviku? Iako prvi kontakt nije bio posebno ugodan, ljudi obično nastavljaju paliti drugu, treću i ostale cigarete zato što se nalaze u društvu pušača, zato što osjećaju pritisak od strane drugih, a u konačnici zato što postaju ovisni, piše Ordinacija.
Nikotin, supstanca koja nas čini ovisnom, vrlo je snažnog djelovanja. Brzo se na nju navučemo dok istovremeno imamo iskustvo prve cigarete zbog kojeg nam se čini da ne možemo postati ovisni o nečemu što nije tako ugodno. Ovisnost koja se razvila, a nismo je ni svjesni, razlog je zašto nastavljamo pušiti. Prve godine pušačkog staža karakterizira uvjerenje da nismo ovisni o nikotinu te da u svakom trenutku možemo odbaciti cigaretu.
Djelovanje nikotina na tijelo i mozak
U našem mozgu postoji centar za ugodu koji se prirodno aktivira svaki put kada smo uključeni u neku ugodnu aktivnost: kada jedemo, spavamo, kada smo uključeni u ugodan tjelesni kontakt, kada pobijedimo odnosno doživimo bilo kakav uspjeh… Takva iskustva uzrokuju lučenje dopamina koji proizvode naše živčane stanice.
Dopamin je kemikalija koja nam omogućava osjećaj sreće i zadovoljstva. Normalna razina te kemikalije omogućava nam budnost, fokus, lakše učenje i pamćenje te nas motivira na obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Niska razina dopamina uzrokuje razdražljivost i iritabilnost. Osjećamo potrebu ponavljati one aktivnosti koje izazivaju lučenje dopamina i osjećaj ugode.
Kada zapalimo cigaretu, nikotin vrlo brzo stiže preko pluća do mozga gdje se spaja sa stanicama koje otpuštaju dopamin. Tada osjetimo olakšanje, zadovoljstvo i veću želju za djelovanjem. Međutim nikotin se u organizmu zadržava vrlo kratko.
Već nakon gašenja cigarete razina nikotina u krvi opada te se polako počinju pokazivati naznake apstinencijske krize. Kroz pola sata od gašenja cigarete već se razmišlja o sljedećoj cigareti, a kroz nekih sat vremena većina se pušača osjeća nelagodno i razdražljivo. Kada zapalimo sljedeću cigaretu nelagoda nestaje, jer nikotin uspješno izazove novu navalu dopamina, a kroz trideset minuta do sat vremena proces počinje ispočetka.
Dakle, kao pušač, zapravo smo stalno u apstinencijskoj krizi. A upravo taj obrazac trošenja nikotina te njegovog ponovnog nadomještanja u krvi naučili smo nazivati užitkom u pušenju. Taj užitak u stvarnosti je puko održavanje razine same supstance ovisnosti. Vremenom se ta fizička potreba povezuje sa svakom emocijom i događajem u našem životu.
Mi se kao Pavlovi psi naučimo žudjeti za cigaretom kada doživljavamo teške emocije čak i kada nam je nivo nikotina u krvi na najvišoj razini. Pušenje postaje naš prijatelj u trenutcima usamljenosti, dosade i stresa. Pozitivni efekti pušenja stalno se pojačavaju sa svakom zapaljenom cigaretom, a negativni kao što su zdravstveni problemi vezani uz respiratorni sustav razvijaju se duže vremena i nisu neposredno povezani s tom jednom cigaretom koju smo upravo zapalili.
Pušači često žive u uvjerenju kako je pušenje samo ružna navika, ne i ovisnost. Često su u negiranju negativnih posljedica pušenja na zdravlje; u tom smislu uvijek imaju primjer nekog susjeda, poznanika ili rođaka koji nikada nije zapalio, a ima rak pluća.
Ne prestajemo pušiti iz straha
Oko sedamdeset posto pušača želi prestati pušiti, ali to vrlo često ne čini iz straha – straha da neće uspjeti u svome naumu, straha da neće više imati utjehu u teškim trenutcima, straha da neće moći uživati u različitim stvarima i aktivnostima ako ne može zapaliti cigaretu. Sve te emocije i uvjerenja naučena su kroz život te su djelomično ili potpuno pogrešna.
Činjenica je da su tjelesni simptomi koji se javljaju nakon prestanka pušenja relativno slabi i kratkotrajni u odnosu na krize koje prate druga sredstva ovisnosti (droge i alkohol). Iritabilnost, mučnina, glavobolja, povećan apetit, osjećaj gubitka užitka i slični simptomi traju otprilike pet do petnaest dana. Osjećaj gubitka užitka javlja se, jer se zbog nedostatka nikotina proizvodi niža razina serotonina. Međutim živčane se stanice obnavljaju te vrlo brzo počinju proizvoditi normalne razine navedene supstance.
Psihološke simptome teže je prevladati, a oni uključuju razvijanje drugačijeg mentalnog sklopa vezanog uz pušenje i razvijanje navika življenja kao nepušača. Kroz godine pušenja cigarete su nam služile kao utjeha i društvo. Sve životne događaje povezivali smo uz njih. Cigarete smo promatrali kao rješenje, a ne kao problem. Otkrivanje svih tih pogrešnih uvjerenja i njihova zamjena zdravijim alternativama koje će nam pomoći da se nosimo s teškim emocijama i situacijama, pomoći će nam i da promijenimo odnos koji imamo s cigaretama te razbijemo i psihološke navike pušenja. Pri tome valja imati na umu da je prestanak pušenja proces, a ne događaj. Svaka cigareta koju odlučite ne zapaliti doprinosi samom procesu i vodi vas korak bliže cilju.
