Kako kaže, htjela bi da više izlazi i da se druži sa kolegama i prijateljima, ali nije u mogućnosti.
Ona je za “Alo!” otkrila kako se trenutno ojseća i priznaje da nije odustala od svih poroka.
– Kada sam saznala da sam bolesna, nisam znala šta me je snašlo, ali sam jedno znala, a to je da nema odustajanja. Ljudi kažu da sam borac, ali ja to ne vidim baš tako, guram i ne želim da posustanem. Mnogi su mi pričali da su mi zvijezde naklonjene i da mi je zapisana lijepa sudbina, ali ja za to pet para ne dajem. Sve je u rukama onog gore! Ljudi me svakodnevno pitaju kako sam, a ja s osmijehom na licu odgovorim, kao jedan moj drug koji je prošao istu muku kao i ja: “Za mrtvog sam odlično” – ispričala je Marina za “Alo!” i dodala da je optimizam ni u najtežim trenucima nikada nije napuštao.
– Po prirodi sam nasmijana, međutim, kada me je zadesila ova muka, bilo je teško ostati pozitivan. Nekad je super, a nekad bih pobjegla iz svoje kože. Porodica i prijatelji mi stalno govore: “Maki, samo pozitivno, budi jaka”, a ja nekad poludim, kako uvijek da budem optimista, kada ne znam šta me je snašlo, trudim se, ali to vam je kao loto, šanse su 50:50 – rekla je Tucakovićeva.
Marina još nije završila sa terapijom, a kad god može, prihvata pozive prijatelja da izađe, jer kaže da joj ta druženja veoma nedostaju.
– Kad god mogu, volim da izađem, da se vidim sa dragim ljudima koje nisam dugo vidjela. Samo mi je žao što kada sam u tim “izlascima” ne smijem mnogo da pijem. Nažalost, nisam prestala da pušim, htjela sam, ali nisam mogla. Voljela bih kada bih mogla više da pijem, ali ne smijem zbog lijekova. Jedna ili dvije čaše su mi dozvoljene, više ne. Nisam željela sebi ništa da uskratim, pokušala sam da batalim poroke, ali nisam uspjela. Zdravo se hranim i pošto sam sad na insulinu, moram da jedem tri puta dnevno, ali više spremam hranu za druge nego za sebe. To mi je uvijek bilo draže, ja sam uvijek bila bolja za druge nego za sebe – otkriva Marina i dodaje:
– Kada vidim druge žene kako se bore sa ovom opakom bolešću i pitaju me za savjet, ne znam šta da im kažem. Jedini savjet je da se prepuste ljekarima, da slušaju šta oni govore i da imaju vjere u bolje sutra. Čovjek može da se bori koliko hoće, ali ako će da se desi ono najgore, onda se samo treba prepustiti – završava Tucakovićeva.
