Preskočit ću onaj glupi uvod, tko sam, što sam, koliko imam godina i kakvu kosu, sise i guzicu imam. Razvedena sam žena. To je sad jedino bitno. Do prije godinu i pol sam bila pod zavjetom “U dobru i u zlu”, uglavnom više u zlu, ali ipak nisam jedna od onih koja je trpjela muža nasilnika, pijanicu i neradnika. Naprotiv, bio je sjajan muž, galantan, smiren, pametan, situiran – pravi gospodin. Ali dosadan. Za poludjet. Bio je onaj uredski tip muškarca, uvijek u odijelu, ni lijep ni ružan, po ničemu nije odskakao. Da ga vidite u gradu, zaboravili biste ga za deset sekundi. Meni je oduvijek bio šarmantan, ali brzo je to prošlo, ostala je neka hibridna vrsta ljubavi, povjerenje, povezanost…
I pomirila sam se s tom njegovom pojavom, redom i urednošću. Sve je uvijek moralo biti na svom mjestu, čisto, uredno i posloženo. Ja sam bila ta koja je iz čiste obijesti ponekad uneredila kuhinju ili dnevnu sobu, tek toliko da pobjegnem iz tog njegovom opsesivno kompulzivnog svijeta. I onda kad uz sebe imaš takvog muškarca, naravno da ti nije ni na kraj pameti da bi te on mogao prevariti. Pa kako bi? U toj njegovoj glavi to bi bila komplikacija s kakvom se ne bi znao nositi. Barem sam to mislila.
Jednog ponedjeljka otpratila sam ga na posao, spakirala stvari i krenula u zračnu luku. Poslovni put u Stockholm, tri dana predavanja i konferencija. Na Plesu me dočekala poruka da let kasni, a potom i da je otkazan zbog tehničkih razloga. Pronašli su mi alternativne letove, ali s polaskom tek poslijepodne. Ništa, morala sam natrag kući.
Taksi me ostavio ispred zgrade, a točno ispred automobila mog muža. Pa kako? Zar on nije na poslu? Ni tu nisam ništa posumnjala. Pomislila sam da je nešto zaboravio. A kad sam ušla u stan začujem uzdahe iz spavaće sobe. Muške i ženske. I tu mi se konačno upalila lampica. Nisam odmah otišla tamo. Onako voajerski sam stajala u hodniku i slušala kako mi muž ševi drugu ženu. I to tako strastveno da nisam bila sigurna je li riječ o mom mužu. U odrazu u ogledalu u hodniku uspjela sam čak i vidjeti pozu. Ona je bila naslonjena na krevet, a on ju je “udarao” straga.
Duboko sam uzdahnula, pokušala se smiriti, tiho otišla u kuhinju i natočila si nešto žestoko. Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem. Da razmislim što sad. Popila sam još jednu. Koliko god sam bila šokirana, a bila sam, vjerujte mi, osjetila sam nešto što mi se dotad nije nikad dogodilo. Bila sam ljubomorna. I napaljena. Nevjerojatno. Napalila me pomisao da moj muž ševi drugu ženu. I da ja to gledam. Maštala sam o toj kombinaciji, dosta puta, čak i da ja sudjelujem, ali nikad nisam pomislila da će me tako nešto dočekati u vlastitoj kući.I tad sam, kao u transu, skinula sve sa sebe i ušla u spavaću sobu. Šok i nevjericu prekinula sam riječima: “Dragi, sve je u redu. Nisam ljuta, samo mogao si i mene uključiti u ovu priču. Znaš da mi je to maštarija.” Možda i nisu to bile te riječi, te su mi minute u magli, ali uglavnom kontekst je bio taj. I dalje su bili u šoku, stajali su u kutu sobe, ali smirili su se tek nakon što sam prišla mužu, poljubila ga i – spustila se na koljena. Trebalo mu je malo da se oporavi od šoka, znate već na što mislim, a kad se oporavio onda je postao onaj čovjek kojeg ja nikada nisam upoznala. A ta djevojka, plave kose, prekrasnog tijela i dalje je stajala u kutu, držala je svoju odjeću u ruci i nije znala što da napravi. Pa sam i tu preuzela inicijativu, prišla joj, bacila odjeću na pod i počela ju ljubiti. Muž je legao na krevet, a ja sam ju za ruku odvela do njega. Prolazila sam joj rukama kroz kosu, ljubila po vratu. Tad se opustila i prepustila. I u sljedećih nekoliko sati izmjenjivali smo se jedno na drugom, u svim mogućim kombinacijama. Ne moram vam to opisivati, možete već zamisliti.
Kraj je bio spektakularan. Nakon što smo nekoliko puta otišli do kraja, ja sam se sva mokra ustala i otišla pod tuš. Bez riječi sam se obukla, spakirala još nešto ekstra stvari za svoje putovanje, koje sam kasnije zbog dvojice zgodnih Šveđana produžila za još tjedan dana, i otišla. Njih dvoje su ostali na krevetu u tišini. Nisam mu se više javljala. On me zvao nebrojeno mnogo puta, slao sms-ove, pokušavao i na face time, ali s moje strane dobio je zid. U stan sam ušla po ostatak stvari dok je on bio na poslu, a javila sam mu se tek nakon dva mjeseca s ostatkom dokaza koje sam prikupila protiv njega u međuvremenu i s papirima za razvod.
I nisam se razvela zato što me, eto, muž prevario i time izgubio moje povjerenje i bla bla bla, preskočimo sada kliše alibije…Razvela sam se jer sam shvatila da to nije bio muškarac s kojim sam ja bila u braku. Vodio je dvostruki život, kod kuće je bio uglađeni gospodin, a u drugom svijetu napaljeni playboy koji ševi sve redom. Da, ubrzo sam saznala za sve njegove izlete, za dijametralno suprotan obrazac ponašanja nego kod kuće, za financiranje drugih žena, lažna poslovna putovanja i slično. I to je to. Razveli smo se, njegov uglađeni svijet se srušio i sad i javno živi kao napaljeni tinejdžer, a ja si gradim novi svijet. I živim.
(Foto: Ilustracija, izvor: 24sata.hr)
