Komentari
Advertisements
Dužnici nisu vraćali, pa je banka dug prodala agenciji, a agencija će dug naplatiti, to uopće nije upitno. Najtužnije u cijeloj ovoj priči jest to što dužnici nisu vraćali kredit jer su oni također bili sudužnici i otplatili su nekom drugom 85.000 kuna. U općini Dragalić, pokraj Nove Gradiške, zaboravljenom i napuštenom kraju Hrvatske, sve su češći slučajevi da se ljudi odriču nasljedstva zbog dugova, piše “Dnevnik“.
Suprug Spomenke Zukanović razbolio se u studenom 2010. godine, naglo je dobio rak. Svojoj kćeri Mihaeli povjerio je zadnju želju. ”Kad sam odlazila iz sobe, zadnje što mi je rekao je bilo: ‘Mihaela, vozi moj auto.’ Ja sam u biti uvijek za tatu bila njegov sin. Iako sam cura, ista sam on, uvijek sam borac za pravdu, uvijek sam glasna, a njegov auto, on je obožavao to vozilo. Zbog toga je htio da ga baš ja uzmem”, rekla je Mihaela.
I uzela ga je, baš kako je htio. Odvezla u Umag, gdje živi sa svojom porodicom više od desetljeća.
A odrekla se zajedno sa sestrom porodičnog doma, njihova je majka naslijedila kuću u općini Dragalić. Ali uz auto i kuću, na leđa obiju pao je i očev dug, i to za tuđi kredit u kojem je on bio sudužnik.
U tako tužnom trenutku Spomenka nije ni razmišljala o tome da bi on mogao biti sudužnik. Četiri mjeseca nakon smrti supruga, na kućnu adresu u Dragaliću stiže joj opomena za jednu neplaćenu ratu. Odlazi do dužnika koji su njezini dobro poznate komšije. Oni se ispričavaju i ispunjavaju svoju zakašnjelu obvezu.
Za porodicu Zukanović uslijedile su godine mira. Sve do maja prošle godine kada poštom stiže neobična uplatnica. ”Na uplatnici je bio iznos oko 200.000 kuna. Nešto manje od 200.000. Mene je to šokiralo. Ja imam dijabetes, jedan bubreg i bolesna sam. Skoro sam se srušila”, prepričava Spomenka.
Za novac će učiniti sve – agencije se ponašaju nehumano
Uplatnicu je poslala Agencija za naplatu potraživanja Svea ekonomi. Rok plaćanja 200.000 kuna bio je svega nekoliko dana. Nakon što je objasnila da joj je muž preminuo, zatražili su smrtni list, koji je i poslala. No malo kasnije od nje su zatražili rješenje o nasljeđivanju.
Zove onda i dužnike. Komšije su je uvjeravali da će sve riješiti sami. ”Bez brige budi, nemoj biti paničar, mi ćemo to riješiti. U šestom mjesecu, polovinom šestoga, ona je mene zvala da su oni napravili nagodbu, ti budi bez brige, Spomenka, ti više nemaš s tim kreditom ništa” objasnila je Spomenka što su joj rekle komšije.
Bila je bez briga sve do najtužnijeg dana u godini, Svih svetih. ”Zove me nepoznati broj, javim se oko tri sata popodne. Iz Agencije… ‘Gospođo Zukanović, vi znate o čemu se tu radi. Vi ste naslijedili dugovanje od pokojnog Zvonimira. Ja sam počela isto tako plakati, ja s tim kreditom nemam ništa'”, rekla je Spomenka.
Ljudi iz Agencije rekli su da ona mora platiti dug i da mjesecima traže rješenje o nasljeđivanju koje nije poslala. No naglasili su da su oni sami do njega došli. U tom rješenju o nasljeđivanju stajalo je i Mihaelino ime zbog automobila koji je uzela.
Da i ona može vraćati dug, doznaje od djelatnice agencije. ”Da, gospođo, ja sam naslijedila vozilo. Ja nisam naslijedila niti mirovinu, niti nekretnine, niti nečije dugove koji na kraju nisu niti dugovi moga oca”, objašnjavala je Mihaela.
Onda su počeli prijetiti da će im uzeti kuću. ”Prijetio mi je da će mi zaplijeniti stvari iz kuće, tako je bio grub, ja sam plakala. Rekla sam mu da ne može to i onda mi je rekao da tjeram komšije da oni plaćaju, ako ne, ide naplata meni i mome djetetu”, kaže Spomenka.
Pomisao na gubitak kuće vraća ovu majku i kćer u prošla, teška vremena. ”Preteško se osjećam. Da moj pokojni muž nema mira u grobu. On je jedna dobra duša bio koji je svima htio pomoći. Hrvatski branitelj, što je najžalosnije. Do temelja, sve je bilo srušeno”, podijelila je s nama Spomenka.
Naselje Dragalić
Posjetili smo Dragalić, općinu koju je svaki drugi stanovnik napustio tokom rata i u kojoj je još uvijek neobnovljeno sto kuća. A brojni ukućani u onim obnovljenima opterećeni su kreditima.
Dolazimo pred jednu takvu, u kojoj žive dužnici iz naše priče.
Razgovarali smo s nositeljem kredita koji je u mirovini Draženom Peterlikom. Kaže da je i njegova je supruga vratila tuđi kredit, pa zato nisu mogli otplaćivati svoj. ”Mi smo platili cijeli kredit ovom jednom tu ispod pruge od 85.000 kuna. I išli smo na ovrhu sudom, nemamo što se ovršiti kad je kuća na austrijskoj banci”, kaže Peterlik.
Kada dužnik ne može vraćati kredit, banka onda kontaktira sudužnika. Ovdje se to, prema riječima naših sugovornika, dogodilo samo jednom. Dužnik nam je rekao da je banka, kada su upali u probleme, ovršila njegov račun. A onda je jednog dana prodala dug agenciji za naplatu potraživanja.
Financijski stručnjak Vjeko Peretić objasnio nam je pobliže taj koncept. ”Bankama je jednostavnije prodati svoje potraživanje, knjigovodstveno to otpisati i riješiti se toga, a pustiti nekoj trećoj strani da se brine o naplati tog potraživanja. Dakle, po zakonu i poslovnoj praksi, to je najnormalnije dopušteno i zapravo jednako za dužnika kao i da ga zove banka”, rekao je Peretić.
Objašnjava da se agencije trude naplatiti potraživanje na razne načine. Ali ne smiju pretjerivati u komunikaciji, prijetiti ili zastrašivati. Iz agencije, među ostalim, ističu da zovu dužnike radnim danom sve do osam sati i da ne prijete ovrhama, već samo informiraju kako se ona može pokrenuti. ”Kontaktiranje s drugim sudionicima kredita (sudužnicima/jamcima…) proizlazi iz odnosa dužnika prema izvansudskoj nagodbi, tj. pridržavanja/nepridržavanja preuzetih obveza iz iste”, glasio je službeni odgovor iz Svea Ekonomi.
(Ne)Sretni završetak za porodicu Zukanović
Gospođa Spomenka sada živi u Umagu kod kćeri. Pomaže joj u odgoju djece, uspavljuje ih, priprema doručak, sprema u školu, igra se. I čim zaboravi na kredit u kojem joj je suprug bio sudužnik, zazvoni joj telefon i agencija je podsjeti. Jer dužnici možda kasne s ratom, pa je ona treba platiti.
Zovu i nju i kćer, koja ima svoje obaveze: račune i troje djece o kojima se treba brinuti. ”Strah me išta poduzeti po pitanju budućnosti, po pitanju brige o djeci, o rješavanju stambenog pitanja, o rješavanju egzistencije. Zato što me strah da bi mi danas sutra opet taj sporni dug mogao prekinuti doslovce sve ciljeve i sve snove u životu”, objašnjava Mihaela.
Neki su u općini Dragalić izbjegli neizvjesnu sudbinu tako što nisu preuzeli nasljedstvo. Nekretnine prema takozvanoj ošasnoj ostavini, onda ih preuzima općina, zajedno s dugovima.
Načelnik općine Dragalić Zvonimir Karlik objasnio nam je to na primjeru. ”Umro je čovjek iza kojeg su ostala dva sina kao nasljednici. Obojica su se na ostavinskoj raspravi odrekli nasljedstva. Dobit ćemo imovinu koja će nam ustvari bit teret i osim toga vratit ćemo i financijska sredstva iz općinskog proračuna za dugove koje nisu htjeli naslijediti zakonski nasljednici. Iako su isti ti zakonski nasljednici ta dva kredita iskoristili za svoje osobne potrebe.”
Banke će se uvijek naplatiti. Bilo od sudužnika/jamaca, rodbine i prijatelja, ili gradova i općina. Dug normalnih građana neće se kao nekim povlaštenim članovima ovog društva ni umanjiti ni oprostiti. Naši spisi i dokumenti neće, kao neki, čudom nestati. Dug će uvijek neko vratiti.
