– Nemam ja 10 godina, pa da se radujem Novoj godini i dočeku. Svake godine pjevam, pa se jedino radujem što ću zaraditi i što ću pjevati ljudima koji me vole – iskrena je Lepa.
Ona kaže da nikada ne pjeva sat ili dva, već onoliko koliko njena publika to od nje očekuje. Ipak, postoje pjesme koje nikada ne izvodi.
– Cecine pjesme nikad ne pjevam. To nije moj stil i zbog toga ih ne pjevam. Pjevam pjesme svojih koleginica iz svog vremena, ali i ovih mlađih, koje pjevaju narodnu muziku: Silvanine, Merimine, Snežane Đurić, Bekutine… Moji nastupi traju koliko hoćeš jer ja mogu da pjevam satima… Važno je šta publika kaže, a ne ja. Ja mogu da pjevam i 200 pjesama, prije će me zaboljeti noge nego što će me glas izdati – kaže Lepa.
Poznata kao neko ko traje više od pet decenija na estradi, nikada se zarad popularnosti nije skidala, niti bila vulgarna… Nije željela da pravi kompromise i ide ukorak s trendovima. Oduvijek je samo pjevala ono što njoj leži i po čemu je poznata. Nikada nije željela da eksperimentiše, ni sa žanrovima, ni sa scenom na kojoj nastupa.
– Nisam luda da visim s plafona, pa da poginem. Nudili su mi takve stvari, ali to mi nije padalo na pamet. Nikada to nisam ni voljela. Sve je to za ove koji se duvaju i prave se važni, to nije za mene. Ja sam žena iz naroda, to uopšte ne ide uz mene. Kada bih se spuštala tim konopcem, onda bih morala da pjevam nešto od Tine Tarner, a ne ovo svoje – kaže Lepa kroz smijeh i objašnjava šta je jedino važno.
– Pjevanje je najbitnije. Da ja izađem i pjevam. Scena treba da bude obična – priča kraljica narodne muzike i dodaje da epitet kraljice nije sama sebi nadjenula.
– Često me pitaju: ‘Kako da vas najavim?’, a ja kažem: ‘Pa, kako se ja zovem?’ Onda oni pitaju: ‘Da li da vas najavim kao kraljicu narodne muzike?’, ‘Najavi me ako misliš da jesam, ako ne misliš, nemoj. Odakle ja znam da li sam za tebe kraljica ili nisam?’ – priča Lepa, piše “Alo!“.
