Ljetno računanje vremena (foto: cure.ba)
Povijest ove prakse seže u Prvi svjetski rat, a kao ključni argument za promjenu uvijek se spominjala ušteda energije. No, neke su države u međuvremenu od nje odustale, a u SAD-u se pojavio i novi argument.
U noći sa subote (30. marta) na nedjelju (31. marta) u većem dijelu Europe i još ponekom dijelu svijeta kazaljke na satovima pomiču se sat vremena prema naprijed i, premda je i kalendarski i klimatološki još uvijek proljeće, a ponegdje na kontinentu ima još i snijega, počinje računanje ljetnog vremena.
Pomicanje satova prvi se put ozbiljnije počelo razmatrati krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prijedlog je još 1895. godine iznio novozelandski entomolog George V. Hudson, a desetak godina kasnije slične se ideje, neovisno o Hudsonu, dosjetio i Britanac William Willett, koji je s jedne strane iznosio argument uštede energije, a s druge je kao ljubitelj i igrač golfa htio još koji sat dnevne svjetlosti u večernjim satima kako mrak ne bi prekidao igru.
Ušteda ugljena u Prvom svjetskom ratu
Ipak, ljetno su vrijeme prvi uveli 1916. godine Njemačka i njezini saveznici u Prvom svjetskom ratu, kako bi uštedjeli na ugljenu, tadašnjem glavnom energentu. Sljedeće godine iz istog se razloga pridružila i Britanija sa svojim saveznicima, dok su Rusija i Sjedinjene Države pričekale još koju godinu. Po završetku rata, uz izuzetak Britanije i još nekolicine država, većina je svijeta ukinula pomicanje satova sve do razdoblja Drugog svjetskog rata.
Energetska kriza 90-ih ponovno pomaknula kazaljke
Poslije 1945. godine praksa je od države do države bila različita, u mnogim je dijelovima svijeta zbog prosvjeda poljoprivrednika i učitelja ljetno vrijeme ukinuto, ali uslijed velike energetske krize 70-ih godina svijet se počeo vraćati staroj praksi. Bivša Jugoslavija ljetno je vrijeme prvi put uvela 1983. godine.
Unatoč sumnjama, ljetno vrijeme opstalo u Europi i Americi
Doduše, unatoč raširenim istraživanjima s brojnim jasnim dokazima o uštedama, primjerice električne energije na javnoj rasvjeti, pojavile su se i teorije prema kojima gotovo da i nema razlike u potrošnji, a kada se zbroje svi dodatni troškovi, primjerice prilagođavanja nekih velikih strojeva u industrijskom sektoru, to bi značilo i da ključni argument za pomicanje kazaljki ne stoji.
Danas je praksa još uvijek aktualna u gotovo cijeloj Europi, Sjevernoj Americi te sporadično na dijelovima drugih kontinenata.
Vječno ljetno vrijeme u Rusiji
Rusija je prije dvije godine nakon tri desetljeća posljednji put pomaknula satove prema naprijed i otad ih nije micala natrag na zimsko (standardno) vrijeme. Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev rekao je da će trajna promjena blagotvorno djelovati na njegove sugrađane, rješavajući ih stresa i nekih bolesti.
Razlike Europe i SAD-a
Dok se satovi u Europi prema naprijed obično miču posljednjeg vikenda u ožujku, Sjedinjene Države to odnedavno čine tri tjedna ranije. Rezultat je to utjecaja nekoliko snažnih lobija, poput velikih maloprodajnih lanaca, koji su tijekom desetljeća uspjeli ‘isposlovati’ u Kongresu dodatnih nekoliko tjedana ljetnog vremena, odnosno dodatnih nekoliko tjedana s više dnevnog svjetla u večernjim satima. To ima pozitivan učinak na njihov promet jer više kupaca nakon posla kod njih navrati po danu, nego po mraku.
Do prije dvije godine, razlika između Amerike i Europe bila je dva tjedna, a prije 2005. godine dva su kontinenta bila manje-više potpuno usklađena.
dnevnik.hr / cure.ba
