Potajno sam imala jaku želju da dobijem još jedno dijete. Trudnoću nismo planirali i desila se spontano, uprkos tome što sam imala zdravstvenih problema koji nisu obećavali da ću moći da ostanem trudna. Imala sam miom na materici koji sam trebala da operišem, a uz to i policistične jajnike i neredovnu menstruaciju. Znalo se desiti da ne dobijem i po dva mjeseca, tako da je planiranje trudnoće prosto bilo nemoguće – kaže Sara na početku razgovora, piše “Azra“.
Izbor ljekara koji će brinuti o trudnoći za svaku ženu jako je bitan. Je li opcija, i u jednom trenutku, bio ljekar koji Vam je vodio prvu trudnoću ili ste izabrali nekog drugog?
– Zbog problema o kojem sam na početku govorila, promijenila sam ginekologa. Doktorica koja je vodila trudnoću s Irmom i Ildom nije se udostojila ni da me nazove poslije porođaja, iako sam tri dana bila u komi, s prorijeđenom krvi i u jako lošem stanju. Napravila je milion propusta, ali joj to nisam zamjerila, jer svi možemo pogriješiti. Ipak, nije ljudski ne nazvati i ne porazgovarati s nekim kome ste vodili trudnoću, dok se, kada je trebalo da uzme pare, javljala i u tri ujutru raspoložena za priču. Kroz Irmino i Ildino odrastanje sam isto plaćala privatnim ordinacijama za njihove operacije, ali su ti doktori bili podrška i prije i poslije intervencija. Svako treba da naplati svoje znanje i trud, ali isto tako treba ostati dosljedan i biti čovjek. Zbog svega toga nikada više ne bih otišla kod doktorice koja mi je vodila trudnoću s njih dvije.
