Maj je definitivno mjesec kad ovo voće vlada pijacama i supermarketima. Međutim, kad ih kupimo, primijećujemo da većina nema ni ukus ni miris, zbog čega nam je svima prva pomisao “odakle su uopšte stigle?!”.
Najčešće dolaze iz Španije, Grčke i Turske. Jagode iz uvoza stižu malo ranije nego one domaće, a preprodavci ih najčešće prepakuju i prodaju lažno tvrdeći da su uzgojene kod nas. Baš zato se i nameće pitanje: kako prepoznati uvozne jagode?
Da ne živite u zabludi, i domaće jagode tretirane su pesticidima kako bi se zaštitile od napasnika i što duže ostale svježe, ali ipak se od uvoznih najviše razlikuju po mirisu i ukusu. Domaće jagode imaju intenzivan, prepoznatljiv miris i slađe su i sočnije od uvoznih. Takođe, one nemaju jednak ukus na svim stranama jer ih sunčevi zraci ne obasjavaju ravnomjerno tokom rasta.
Takođe, domaće jagode možemo prepoznati i po obliku. Rijetko kad su sve iste veličine i boje. Brže propadaju jer su tretirane s mnogo manje pesticida od uvoznih, koje se, da bi do nas stigle cijele i svježe, dodatno tretiraju, prenosi “Lepa i srećna“.
Još jedna stvar koja odaje uvozne jagode je peteljka – na domaćim je uvijek blijedozelena, a takva je zato što su nedavno ubrane i pune su sitnih sjemenki.
Za jagode važi da su bolje ako kraće stoje, jer se vitamin C i antioksidansi kojima obiluju gube stajanjem. Zapamtite, najzdravija je ona jagoda koja je svježe ubrana.
