Bajra je, čim je saznala da je ostala bez sina, sa kćerkama došla iz Bosne, gdje se preudala prije dvije godine, nakon što joj je muž poginuo u udesu.
Završena obdukcija
– Djevojčice su očajne! Od dolaska u kuću neprestano pitaju za brata. Plakale su cijelu noć, sve vrijeme dozivajući Uroševo ime. Strašno nam je bilo da slušamo njihov plač – kažu komšije nesrećne porodice.
Oni dodaju da su od tri sestre koje je imao Uroš, dvije živjele s majkom u Bosni, a treća, najstarija, s njim, kod babe i dede u Skeli.
– I ta sestra je tokom raspusta otišla kod majke, pa je Uroš posljednjih desetak dana bio sam. Zbog toga je bio veoma tužan, a dječačić je inače patio za ocem, čiju pogibiju nikako nije mogao da preboli. Valjda mu se sav taj bol skupio, više nije mogao da izdrži, prosta mu duša… Molio je majku da i njega vodi, ali nije imao pasoš. Možda je jadno dijete mislilo da ga niko ne voli i da nigdje ne pripada – rekao nam je juče jedan od rođaka.
Po tijelo dečaka su na Institut za sudsku medicinu otišli majka Bajra i deda Milić.
– Još uvijek ne mogu da vjerujem. Bol razdire grudi. Ne znam kako ćemo sve ovo izdržati – rekao je Milić, koji je u trenutku dok smo razgovarali još čekao da se završi procedura sa obdukcijom i preuzimanjem papira.
Maleni Uroš je išao u drugi razred osnovne škole u Obrenovcu. Kad su čuli strašnu vijest, svi njegovi drugovi su zaplakali.
– Jučerašnji dan u školi svima je bio mučan. Uroš je bio omiljen u razredu, imao je mnogo drugova i drugarica i sva ta djeca baš pate zbog njegovog odlaska. Pokušali smo da ih umirimo, da im nekako olakšamo bol – rekao nam je roditelj jednog od đaka iz Uroševog razreda.
(Kurir)
